IZREKA MJESECA

"Čuvajte se malih troškova. Mali ispust može potopiti i veliki brod."

(B. Franklin)

22. Potkapitalizacija

Trgovačka društva najčešće se financiraju kombinacijom vlasničkog kapitala, te zajmovnog kapitala. U slučaju da je zajmovni kapital veći vlasničkog kapitala, radi se o pojavi potkapitalizacije. Porezni tretman trgovačkih društava i ulagatelja u trgovačka društva, između ostaloga, ovisi o tome je li trgovačko društvo financirano vlasničkim ili zajmovnim kapitalom te ostvaruje li investitor povrat na temelju vlasničkog (dividenda) ili zajmovnog (kamata) financiranja trgovačkog društva. Isplata kamata može se odbiti pri izračunu oporezivog dobitka - porezno priznati rashod, dok to nije moguće pri isplati dividendi (dobiti). Prema tome, trgovačko društvo financirano zajmovnim kapitalom uživa povoljniji porezni tretman u odnosu prema trgovačkom društvu koje je financirano vlasničkim kapitalom. Kamata isplaćena nerezidentnim investitorima najčešće je u državi izvora podvrgnuta nižoj stopi poreza po odbitku u odnosu prema stopi poreza po odbitku na dividende (withholding tax). Zbog toga uporaba zajmovnog kapitala najčešće dovodi do smanjenja porezne obveze, odnosno, isplata kamata može poslužiti kao način skrivene isplate dobiti. Zakonodavac u pravilu propisuje kakav je odnos zajmovnog i vlasničkog kapitala dopušten (debt/equity ratio), odnoso, kada se prijeđe propisani iznos, tada se kamate iz ugovora koji je temelj zajmovnog financiranja oporezuju na isti način koji je propisan za isplate dividendi. Porezni propisi RH ne sadrže odredbe koje izrijekom propisuju omjer (ratio) zajmovnog i vlasničkog kapitala, narušavanje kojeg dovodi do promjene kvalifikacije kamata koje se plaćaju na zajam u dividende. No, neizravno taj omjer predviđen je čl 8. Zakona o porezu na dobit, koji u stavku 1 propisuje da porezno priznati rashod nisu  "kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih organizacija." Iz navedenog proizlazi da je najviši omjer zajmovnog i dužničkog kapitala, koji ne mijenja poreznu kvalifikaciju kamata iznosi, 4:1. Dakle, u slučaju kada zajmovni kapital prelazi četverostruku svotu vlasničkog kapitala, kamate na zajmove koji su primljeni od navedenih članova društva povećavaju poreznu osnovicu jer nisu porezno priznati rashod!!!

Piše: Luka Arvaj, mag.iur

21. Postupak zatvaranja obrta

Registracija obrta se odrađuje pri nadležnom uredu državne uprave u županiji, te također odjava istog. Obrtniku se na temelju podnesenog zahtjeva za odjavu obrta, uz koju se prilaže obrtnica, potvrda o uplati upravnih pristojba izdaje rješenje kojim se utvrđuje prestanak obrta. Po pravomoćnosti rješenja briše se obrt iz obrtnog registra.

No, prilikom samog zatvaranja obrta treba voditi računa o pravilnom zatvaranju poslovnih knjiga. Sukladno čl.31., st.3. Pravilnika o porezu na dohodak, prilikom likvidacije obrta porezni obveznik je dužan u poreznom razdoblju u kojem je izvršena likvidacija u knjizi primitaka i izdataka iskazati:

Kao primitke:

1. Poslovne primitke:

2. Usporedivu tržišnu vrijednost dugotrajne imovine,

3. Usporedivu tržišnu vrijednost zaliha robe, proizvoda, reprodukcijskog materijala i drugog,

4. Nenaplaćene tražbine od kupaca

Kao izdatke:

1. Poslovne izdatke:

2. Knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine prema popisu te imovine u trenutku 
    likvidacije,

3. Neplaćene obveze dobavljačima i druge neplaćene obveze u svezi s djelatnošću,

4. Druge izdatke u svezi s likvidacijom.

Ukoliko su navedeni primitci veći od izdataka, navedena razlika predstavlja dohodak na koji se treba platiti pripadajući porez.

Kod obrtnika koji su u sustavu poreza na dobit, postupak je definiran čl. 18., St. 3. Zakona o porezu na dobit, te kaže: „Ako se porezni obveznik likvidira, dobit ili gubitak utvr­đuje se u razdoblju likvidacije koje se nastavlja na posljednje porezno razdoblje. Početna bilanca za razdoblje likvidacije istovjetna je bilanci na kraju prethodnoga poreznog razdoblja. Ako takva konačna bilanca ne postoji, vrijednost imovine i obveze utvrđuju se procjenom. Završna bilanca razdoblja likvidacije pokazuje imovinu koja će se raspodijeliti, na likvidacijsku dobit ili likvidacijski gubitak.“

Sukladno čl. 30. st 6. Poreza na dodanu vrijednost: „ Fizička osoba gubi svojstvo poduzetnika trajnom odjavom djelatnosti i brisanjem iz registra kod nadležnog tijela. Prije odjave djelatnosti poduzetnik – fizička osoba mora obračunati porez na dodanu vrijednost na sve isporuke  do dana odjave, uključujući u te isporuke i sva dobra koja mu preostanu i  koja se smatraju izuzimanjem u nepoduzetničke svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza ili ih je prije početka primjene Zakona, nabavio za poduzetničku djelatnost bez poreza na promet ili uz povlaštenu stopu poreza te izmiriti sve druge porezne obveze po osnovi poduzetničke djelatnosti. „

Također odjavu vlasnika obrta kao i samog obrta treba obaviti i u ispostavi ureda HZZO i HZMO.

Piše: Alin Božić, ovl.rač.

20. OFFSHORE POSLOVANJE

Offshore kompanija je trgovačko društvo inkorporirano izvan jurisdikcije odnosno teritorija na kojem posluje (npr trgovačko društvo u Sloveniji može se smatrati offshore društvom u odnosu na rezidente RH). U užem smislu, offshore kompanija je trgovačko društvo inkorporirano na jednom od područja bez poreza, odnosno područja s izrazito niskim porezom (tax haven), bez obzira smatra li se rezidentom ili nerezidentom tog područja. Otprilike 40 različitih zemalja diljem svijeta može se smatrati offshore područjem u užem smislu: u pravilu radi se o otočnim zemljama kojima je tzv offshore financijska industrija najbitniji izvor prihoda, stoga povoljnom regulativom i poreznim tretmanom privlače strani kapital. Najpopularniji offshore centri su tzv. British overseas teritoriji  odnosno bivše kolonije britanskog imperija. Svoju popularnost duguju common law sustavu, političkoj stabilnosti te tradiciji čuvanja bankarske tajne.

Najrecentnijim izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju, od 01.01.2011, rezidentima RH omogućeno je da slobodno, bez prethodnog odobrenja Hrvatske narodne banke, zaključuju kapitalne poslove s nerezidentima (izravna ulaganja, ulaganja u vrijednosne papire,  prijenos imovine, depoziti i sl), u što spada inkorporiranje i ulaganje u offshore trgovačka društava (čl. 9 Zakona o deviznom poslovanju). Za razliku od rezidentnih kompanija, koje su dužne sav prihod ostvaren u zemlji i inozemstvu prijaviti poreznoj upravi i na taj prihod platiti porez, nerezidentne (offshore) kompanije plaćaju porez RH samo na prihod koji je njihova poslovna jedinica ostvarila u tuzemstvu.

S obzirom na navedeno, offshore kompanija predstavlja izrazito atraktivno sredstvo poslovanja, posebice ako su većina klijenata inozemni subjekti. Potrebno je istaknuti određene pravne aspekte offshore poslovanja:

1. Prema čl. 51 Zakona o deviznom poslovanju, potrebno je Hrvatskoj narodnoj banci dostavljati izvješća o izravnim i ostalim vlasničkim ulaganjima u inozemstvo. Iako HNB i porezna uprava u praksi teško, gotovo i ne mogu dobiti informacije o kapitalnim poslovima rezidenata u inozemstvu,  propisane su visoke novčane kazne za neispunajvanje obveze izvještavanja. Također, ukoliko inozemni kapitalni poslovi nisu notificirani HNB-u i poreznoj upravi, izvjesne su komplikacije u svezi s repatrijacijom ostvarene dobiti u inozemstvu.

2. Prema članku 612 Zakona o trgovačkim društvima, inozemna (offshore) društva ne mogu trajno obavljati djelatnost na području RH dok tamo ne osnuju podružnicu. U praksi, inozemno društvo ne će osnovati podružnicu, već drugo trgovačko društvo sa sjedištem u RH, u kojem će offshore kompanija biti član društva odnosno dioničar (radi se o tzv. društvu kćeri - problematika povezanih društava)

3. Odredbe Zakona o porezu na dobit (čl. 3) smatraju offshore kompaniju rezidentnom ukoliko se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u RH!!! U tom slučaju offshore kompanija biti će obvezna platiti porez na sav ostvareni prihod, čak i ako nije poslovala na teritoriju RH!!!  Iako bolja offshore područja podatke o članovima društva i direktorima  drže tajnima i nisu dostupna kao javni podatak, postoji mogućnost da RH do tih podataka ipak dođe, u postupku međunarodne suradnje pravosudnih tijela (npr istražni postupak za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom). Navedenom problemu može se riješiti postavljanjem tzv. nominalnih direktora, s adresom izvan RH.

4. Prema članku 13 Zakona o porezu na dobit, ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kada bi se radilo o odnosima između nepovezanih odnosa, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba. Radi se, dakle, o problematici tzv. transfernih cijena između povezanih društava, (npr između offshore društva i društva kćeri)

5. Važan faktor pri planiranju offshore poslovanja je i tzv. porez po odbitku (withholding tax). Porez po odbitku je porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u RH, a porezni obveznik  tog poreza je isplatitelj. Porezna osnovica je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu - inozemnom platitelju (čl. 31 Zakona o porezu na dobit) Porez se plaća po stopi od 15% (osim za dividende i udjele u dobiti za koje je propisana stopa od 12%). Stopa poreza po odbitku iznositi će 20% na sve vrste usluga koje su plaćene osobama koje imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave, odnosno nadzora poslovanja u državama (osim u članicama EU), u kojima je opća ili prosjećna nominalna stopa oporezivanja dobiti niža od 12,5 %, a država je objavljena u popisu država koje donosi ministar financija i koji se objavljuje na internetskim stranicama ministarstva financija i porezne uprave RH.

Piše: Luka Arvaj, mag.iur.