22. Potkapitalizacija

Trgovačka društva najčešće se financiraju kombinacijom vlasničkog kapitala, te zajmovnog kapitala. U slučaju da je zajmovni kapital veći vlasničkog kapitala, radi se o pojavi potkapitalizacije. Porezni tretman trgovačkih društava i ulagatelja u trgovačka društva, između ostaloga, ovisi o tome je li trgovačko društvo financirano vlasničkim ili zajmovnim kapitalom te ostvaruje li investitor povrat na temelju vlasničkog (dividenda) ili zajmovnog (kamata) financiranja trgovačkog društva. Isplata kamata može se odbiti pri izračunu oporezivog dobitka - porezno priznati rashod, dok to nije moguće pri isplati dividendi (dobiti). Prema tome, trgovačko društvo financirano zajmovnim kapitalom uživa povoljniji porezni tretman u odnosu prema trgovačkom društvu koje je financirano vlasničkim kapitalom. Kamata isplaćena nerezidentnim investitorima najčešće je u državi izvora podvrgnuta nižoj stopi poreza po odbitku u odnosu prema stopi poreza po odbitku na dividende (withholding tax). Zbog toga uporaba zajmovnog kapitala najčešće dovodi do smanjenja porezne obveze, odnosno, isplata kamata može poslužiti kao način skrivene isplate dobiti. Zakonodavac u pravilu propisuje kakav je odnos zajmovnog i vlasničkog kapitala dopušten (debt/equity ratio), odnoso, kada se prijeđe propisani iznos, tada se kamate iz ugovora koji je temelj zajmovnog financiranja oporezuju na isti način koji je propisan za isplate dividendi. Porezni propisi RH ne sadrže odredbe koje izrijekom propisuju omjer (ratio) zajmovnog i vlasničkog kapitala, narušavanje kojeg dovodi do promjene kvalifikacije kamata koje se plaćaju na zajam u dividende. No, neizravno taj omjer predviđen je čl 8. Zakona o porezu na dobit, koji u stavku 1 propisuje da porezno priznati rashod nisu  "kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih organizacija." Iz navedenog proizlazi da je najviši omjer zajmovnog i dužničkog kapitala, koji ne mijenja poreznu kvalifikaciju kamata iznosi, 4:1. Dakle, u slučaju kada zajmovni kapital prelazi četverostruku svotu vlasničkog kapitala, kamate na zajmove koji su primljeni od navedenih članova društva povećavaju poreznu osnovicu jer nisu porezno priznati rashod!!!

Piše: Luka Arvaj, mag.iur