Nepuno radno vrijeme propisano je čl. 62. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17 i 98/19; u nastavku: ZR) kao svako radno vrijeme kraće od propisanog punog radnog koje može biti od jednog sata do najviše 39 sati tjedno.
Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može sklopiti ugovore o radu s više poslodavaca do ukupno četrdeset sati tjedno i ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno.
Ako radnik ima sklopljene ugovore o radu s dva i više poslodavaca na ukupno puno radno vrijeme od četrdeset sati tjedno, kao i radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje (ugovor o dopunskom radu), samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.
Poslodavac je obvezan radniku koji radi s nepunim radnim vremenom osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.
Radnik je obvezan prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem odnosno s drugim poslodavcima.
Zakonska zabrana utakmice odnosi se i na radnike s nepunim radnim vremenom tako da je za zaposlenje kod drugog poslodavca nužna prethodna suglasnost poslodavca kod koga je radnik već u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom. Suglasnost je potrebna samo ako su poslovi koje radnik obavlja kod drugog poslodavca iz djelatnosti prvog poslodavca kod koga već radi u nepunom radnom vremenu.
Radnik može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad ako radi u:
- nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca i
- nejednakom rasporedu radnog vremena iz čl. 66. i 67. ZR-a, osim u slučaju više sile (čl. 65. st. 6. i čl. 68. st.2. ZR-a).
sklapanjem ugovora o radu s nepunim radnim vremenom dobro je u samom ugovoru to utvrditi kao i vrijeme trajanja tog rada jer u pravilu kod ni jednog poslodavca nije određeno kada se sklapaju ugovori o radu na nepuno radno vrijeme i u kom trajanju već to ovisi o opsegu posla.
Važan uglavak ugovora o radu u nepunom radnom vremenu odnosi se na ugovaranje plaće, dodataka na plaću i materijalnih prava koji se mogu ugovoriti u određenom iznosu. Ako se u ugovoru o radu stranke pozivaju samo na primjenu kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu a ne ugovore plaću, tada će radnik ostvariti plaću razmjerno vremenu na koje je sklopio ugovor o radu (čl. 62. st. 6. ZR-a).
Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme te obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine. Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuju poslodavca nisu uređeni uvjeti rada, poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Naknada plaće koju ostvaruje radnik koji radi u nepunom radnom vremenu u slučajevima određenim zakonom, određuje se u odnosu na ostvarenu plaću, za sate odnosno za dane koje bi radio u nepunom radnom vremenu da ne koristi neko od prava osnovom kojega ostvaruje pravo na naknadu plaće (godišnji odmor, rodiljni dopust, bolovanje).
Stanku u trajanju od 30 minuta tijekom dnevnog rada ostvaruju samo radnik koji radi u nepunom radnom vremenu uz uvjet da u nepunom radnom vremenu dnevno rade u trajanju od najmanje šest sati (čl. 73. st. 1. ZR-a), a maloljetni radnik u trajanju od najmanje četiri i pol sata dnevno (čl. 73. st. 2. ZR-a).
Obveza radnika koji radi u nepunom radnom vremenu je da obavijesti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima. Za kršenje ove obveze ZR nije propisao prekršajne mjere već je ostavio na volju poslodavcu da procijeni utjecaj tog kršenja na ugovor o radu.
Izvor: TEB
