15. Arbitraža - alternativa sudskom rješavanju sporova

U odnosima između poduzetnika, sporovi su neizbježni i sastavi su dio svakog poduzetničkog pothvata. Budući da se sporovi ne mogu izbjeći, važno je da trgovački ugovori sadržavaju postupak za njihovo rješavanje. Državni sudovi nadležni su "po defaultu", čak i kada ugovori ne sadržavaju izričite klauzule u tom smislu. No postoje i drugi, alternativni načini rješavanja sporova. Jedan od mogućih načina rješavanje sporova je i arbitraža, a od sudskog načina rješavanja postupka razlikuje se po tome što se temelji na sporazumu ugovornih stranaka, i to je postupak u kojemu spor između stranaka pravomoćno i konačno rješava arbitražni sud kao nedržavno (privatno pravno) tijelo koje čini jedan ili više arbitara koji su imenovani temeljem sporazuma stranaka. Temeljni propis koji uređuje arbitražu je Zakon o arbitraži (NN 88/01)

Arbitražom se mogu rješavati samo sporovi za koje su stranke ugovorile arbitražu. Ako stranka podnese tužbu u arbitražnom postupku u pogledu spora za koji stranke nisu ugovorile nadležnost arbitražnog suda, arbitražni sud će se na prigovor tuženika oglasiti nenadležnim. Ugovor o arbitraži može se sklopiti u obliku posebnog ugovora sklopljenog nakon što do spora dođe ili unašanjem arbitražne klauzule u glavni ugovor. Nažalost, nakon što do spora dođe, stranke se najčešće neće moći sporazumjeti o tome da podvrgnu spor arbitraži jer će jednoj od stranaka uglavnom odgovarati dugotrajno parničenje pred državnim sudom (to je česta praksa dužnika u trgovačkim predmetima, u nadi da će u međuvremenu njihov vjerovnik prestati postojati; čitaj: propasti prije njih samih - op. a.). Zato je oportuno ugovor o arbitraži sklopiti prije nego do spora dođe (najbolje u obliku arbitražne klauzule sadržane u ugovoru). Navodim primjer arbitražne klauzule:

“Svi sporovi koji proizlaze iz ovog ugovora i u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanja njegova valjana nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu, konačno će se riješiti arbitražom u skladu s važećim pravilima o arbitraži arbitražnog tijela ABC u mjestu XYZ."

Arbitražom se mogu rješavati svi sporovi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati (vidi čl. 2 Zakona o obveznim odnosima), tj. svi sporovi o kojima se stranke mogu nagoditi. To su npr. sporovi iz ugovora, izvanugovornih odnosa, sporovi o vlasništvu, itd. S obzirom na to da se stranke uglavnom o arbitraži mogu sporazumjeti prije nego što do spora dođe, tj. u obliku arbitražne klauzule, arbitražom se u praksi uglavnom rješavaju sporovi iz ugovornih odnosa. Arbitraža se može ugovoriti ne samo u poslovnim ugovorima već i u npr. potrošačkim ugovorima ili ugovorima o radu (čl. 132 Zakon o radu).

(Napomena: Ako je spor nastao ili bi mogao nastati iz potrošačkog ugovora, ugovor o arbitraži mora biti napisan u posebnoj ispravi koje su potpisale obje stranke. U toj ispravi, osim ako je sastavljena kod javnog bilježnika, ne smije biti drugih utanačenja osim onih koja se odnose na arbitražni postupak. (čl. 6 st. 6 Zakona o arbitraži). Prema čl. 97 Zakona o zaštiti potrošača, arbitražna klauzula u potrošačkom ugovoru smatrati će se nepoštenom ukoliko se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, posebice ako je riječ o odredbi tipskog ugovora. Nepoštena odredba u potrošačkom ugovoru je ništetna!)

Brojni su razlozi zbog kojih se sve više poslovnih subjekata odlučuje na rješavanje sporova arbitražom. S obzirom na prilike u RH (evidentna nemogućnost pravosudnih tijela da postupke rješavaju u razumnom roku - čime su poduzetnici ali i ostali privatnopravni subjekti de facto ostavljeni bez efikasne sudske zaštite), posebice moram istaknuti brzinu i efikasnost arbitraže kao njezinu najznačajniju prednost. Navedeno poduzetnici itekako cijene, s obzirom da višegodišnje čekanje na pravomoćnu sudsku odluku izravno ugrožava poslovanje te predstavlja preveliki i nerazumni oportunitetni trošak.

U tablici su prikazane prednosti arbitraže u usporedbi s postupkom pred državnim sudom.

	Arbitraža	Državni sud
Nepristranost u odlučivanju	Izborom arbitara stranke mogu na najmanju moguću mjeru svesti rizik pristranosti u suđenju	Stranke ne mogu utjecati na to koja će osoba odlučivati o njihovu sporu
Stručnost	Stranke mogu za arbitra imenovati specijalista za pojedina pravna pitanja, pa i osobu koja nije pravnik, već je stručna u nekom drugom području relevantnom za predmet spora	Suci su uvijek pravnici i uglavnom nisu usko specijalizirani. Specifična znanja koja nedostaju sudu u postupak se unose vještačenjem, što dodatno poskupljuje postupak
Stupnjevi odlučivanja	U arbitražnom postupku o predmetu spora odlučuje se u jednom stupnju. Nema naknadnog preispitivanja meritorne odluke arbitražnog suda. Pravilno odlučivanje osigurava se sustavom imenovanja osobe koja donosi odluku, a ne naknadnim preispitivanjem odluke.	U sudskom postupku stranke mogu koristiti žalbu i druge pravne lijekove putem kojih se preispituje odluka prvostupanjskog suda. Sustav višestupanjskog odlučivanja u pravilu dovodi do odugovlačenja postupka.
Sukcesivna / simultana pozornost	Svaki arbitar uglavnom sudjeluje u manjem broju predmeta, što mu omogućava iscrpno razmatranje svakog predmeta.	Zbog opterećenosti velikim brojem predmeta, suci ne mogu svakom predmetu posvetiti jednaku pozornost -materijalne i postupovne pogreške su izvjesne.
Vrijeme trajanja postupka	Uobičajeno trajanje arbitražnog postupka iznosi nekoliko  mjeseci	Prvostupanjski parnični postupak u trgovačkim sporovima uglavnom traje preko godinu dana. Nakon toga redovito slijedi žalba ili drugi pravni lijek, što postupak produlji na nekoliko godina.
Autonomija stranaka	U arbitraži se stranke mogu sporazumjeti o mjerodavnim pravilima postupka.	Državni sudovi primjenjuju postupovna pravila sadržana u Zakonu o parničnom postupku. Pravila parničnog postupka uglavnom su prisilnog karaktera, rigidna su i stranke od njih najčešće ne mogu odstupiti sporazumom.
Povjerljivost	Arbitražna ročišta zatvorena su za javnost. Arbitražni postupci i pripadajuća dokumentacija sporazumom stranaka smatraju se povjerljivima. Na taj način moguće je zaštititi poslovne tajne i druge interese stranaka.	U parničnom postupku primjenjuje se načelo javnosti. Svatko ima pravo prisustvovati ročištima, tražiti uvid u sudske spise i izvještavati o podacima prikupljenim o pojedinim predmetima.
Dostava	U arbitraži je osigurana jednostavna i učinkovita dostava, uključujući i dostavu na posljednju poznatu adresu stranke kojoj se dopis dostavlja. Od stranaka se očekuje da o promjeni adrese obavijeste svoje poslovne partnere ili da se na drugi način pobrinu da im dopisi budu dostavljeni.	U parničnom postupku, dostava je formalna i često dugotrajna, osobito ako se radi o postupcima s međunarodnim elementom. Zloupotreba pravila o dostavi u praksi je jedno od najčešćih sredstava odugovlačenja sudskih postupaka.

Piše: Luka Arvaj, mag.iur.