18. Porezna oslobođenja pri kupnji nekretnina

Prema Zakonu o porezu na promet nekretnina, čl 11., porez na promet nekretnina ne plaćaju :

1. Republika Hrvatska i jedinice lokalne samouprave i uprave, tijela državne vlasti, javne ustanove, zaklade i fondacije, Crveni križ i slične humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa, 

2. Diplomatska ili konzularna predstavništva strane države pod uvjetom uzajamnosti i međunarodne organizacije za koje je međunarodnim ugovorom dogovoreno oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, 

3. Osobe koje stječu nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina, 

4. Prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu, 

5. Građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,

6. Osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva,

7. Osobe koje stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koje su nasljednici prvoga nasljednog reda u odnosu prema davatelju nekretnine, 

8. Osobe koje stječu određene posebne dijelove nekretnine razvrgnućem suvlasništva ili pri diobi zajedničkog vlasništva nekretnina, do iznosa vrijednosti njihovog suvlasništva, odnosno zajedničkog vlasništva prije razvrgnuća.

1. Porezna oslobođenja pri unosu nekretnina u trgovačko društvo

Kada se nekretnine unose u trgovačko društvo kao osnivački ulog ili povećanje temeljnog kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima ne plaća se porez na promet nekretnina. Porez na promet nekretnina ne plaća se kada se nekretnine stječu u postupku pripajanja i spajanja trgovačkih društava u smislu Zakona o trgovačkim društvima, te u postupku razdvajanja trgovačkog društva u više trgovačkih društava.

2. Porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju:

1. Bračni drug, potomci i preci te posvojenici umrlog ili darovatelja,

2. Braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja kada nasljeđuju ili primaju na dar poljoprivredno zemljište, ako im je poljoprivreda osnovni izvor prihoda,

3. Braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja, kada nasljeđuju ili primaju na dar nekretnine, ako su s ostaviteljem ili darovateljem živjeli u gospodarskoj zajednici u vrijeme izgradnje građevine, stjecanja druge nekretnine, ostaviteljeve smrti ili primitka dara. Gospodarskom zajednicom, u smislu ovoga Zakona, smatra se zajedničko stjecanje prihoda i imovine te raspolaganje prihodima i imovinom koja se nasljeđuje ili daruje, 

4. Pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave i uprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom, 

5. Bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.

3. Porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni slijedeći uveti:

1. da imaju hrvatsko državljanstvo

2. da građanin i članovi njegove uže obitelji prijave prebivalište i borave u mjestu i na adresi gdje se nekretnina (koju stječe) nalazi,

3. da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi:

– za 1 osobu do 50 m2 građevine

– za 2 osobe do 65 m2 građevine

– za 3 osobe do 80 m2 građevine

– za 4 osobe do 90 m2 građevine

– za 5 osoba do 100 m2 građevine

- za 6 osoba do 110 m2 građevine

– za 7 i više osoba do 120 m2 građevine.

Ako površina nekretnine prelazi zadane površine porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine građevine. Iznimno ako površina izgrađenog zemljišta, na kojemu se nalazi građevina površine 50m2, prelazi površinu od 400 m2, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine zemljišta. Članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se bračni drug i djeca.

4. da građanin te članovi njegove uže obitelji nemaju, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu:

a) građevine (stan i/ili kuću) čija je ukupna (zbrojena) površina svih građevina jednaka, veća ili do najviše 10 m2 manja od površine građevine iz točke 3.

b) nekretnine (osim poljoprivrednog zemljišta i poslovnog prostora u kojem građanin ili član njegove uže obitelji obavlja registriranu djelatnost) čija je ukupna (zbrojena) vrijednost svih nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze jednaka ili veća od tržišne vrijednosti nekretnine koju građanin stječe pri čemu se u izračun uzimaju i vrijednosti građevina pod a) 

Iznimno je ako porezni obveznik od 1. siječnja 2003., a do trenutka nastanka porezne obveze imao, u tuzemstvu ili inozemstvu, u vlasništvu, suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu nekretnine koje je otuđio, neovisno o načinu otuđenja, u izračun vrijednosti nekretnina pod b) uzimaju se i te otuđene nekretnine.

Otuđenjem nekretnine ne smatra se ako nekretninu za koju je građanin ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina stječe bračni drug ili dijete građanina nasljeđivanjem ili darovanjem. U tom slučaju novi stjecatelj stupa u položaj pravnog sljednika glede zabrane otuđenja nekretnine, s time da se rok zabrane otuđenja računa od kada je prednik stekao nekretninu.

Porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu zemljište unutar građevinskog područja površine do 600 m2 na kojem će izgraditi kuću za rješavanje vlastitoga stambenog pitanja ako su kumulativno ispunjeni gore navedeni uvjeti. Ako površina zemljišta unutar građevinskog područja prelazi površinu, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine zemljišta. Porez na promet nekretnina kojeg je građanin bio oslobođen, plaća se naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja građanin ne izgradi kuću, otuđi ili iznajmi zemljište u cijelosti ili djelomično, ili ako Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na porezno oslobođenje prema odredbama Zakona.

Važne napomene:

Građanin koji je bio oslobođen poreza na promet nekretnina, istog plaća naknadno ako u roku od 3 godine od dana stjecanja nekretnine :

1. Otuđi ili iznajmi nekretninu u cijelosti ili djelomično,

2. Građanin ili njegov bračni drug odjave prebivalište, ne borave ili prijave promjenu adrese stanovanja,

3. Porezna uprava naknadno utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za porezno oslobođenje.

Građanin kojemu je rješenjem Porezne uprave utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina iz gore navedenih uvjeta nema pravo na ponovno oslobođenje, niti u slučaju ako mu je porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave. Pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina nema niti bračni drug građanina ako je građaninu utvrđeno pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina, niti u slučaju ako je građaninu porez na promet nekretnina naknadno utvrđen rješenjem Porezne uprave.

Piše: Alin Božić, ovl.rač.

17. Porezna zastara

U pravnoj teoriji zastara je definirana kao gubitak prava zahtjevati ispunjenje određene obveze zbog nevršavanja sadržaja subjektivnog prava kroz određeno vrijeme. (čl. 214 st. 1, 2 Zakona o obveznim odnosima - dalje u tekstu. ZOO.) Porezna zastara uređena je člancima 94 - 96 Općeg poreznog zakona (dalje: OPZ). Čl. 94 u stavku 9 određuje da će se na poreznu zastaru primjeniti odredbe ZOO-a ako samim OPZ-om nije drukčije uređeno. Dakle, kada je riječ o poreznoj zastari, pravila OPZ-a su tzv. posebna pravila (lex specialis), dok su pravila ZOO-a kojima je uređen institut materijalnopravne zastare opća pravila (lex generalis).

 U kojim će slučajevima doći do prestanka prava iz porezno-dužničkog odnosa zastarom, uređuje se člankom 94 OPZ-a. U toj odredbi uređuje se zastara slijedećih prava odnosno ovlasti:

1. prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata
2. prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe
3. prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe
4. prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka.

Za zastaru svih navedenih prava odosno ovlasti predviđen je zastarni rok od tri godine (relativna porezna zastara) jer se u predmetnoj odredbi određuje da navedena prava zastarijevaju za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Postoji posebno pravilo o tomu kako se računa početak tijeka zastarnog roka porezne zastare (koje samo dijelom odgovara rješenju iz čl. 215 ZOO, prema kojem zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze - vidi infra).

Također, za vrijeme trajanja trogodišnjeg zastarnog roka može doći do prekida, odnosno zastoja zastare. Pravilo o prekidu porezne zastare sadržano je u čl. 95 OPZ (prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku).

Opće pravilo o zastoju porezne zastare sadržano je u čl. 94 st. 7 OPZ (ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče). O trogodišnjem zastarnom roku i nastupu porezne zastare postupovno tijelo ne vodi računa izvan slučajeva kada je uložen prigovor zastare. Vrijedi, dakle, pravilo prema kojem se sud odnosno porezno tijelo neće obazirati na zastaru ako se (porezni) dužnik nije na nju pozvao (čl. 214 st. 3 ZOO).

Osim relativne, postoji još i apsolutna zastara, uređena čl. 96 OPZ. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći (prema odredbama čl 94 st 3, 4, 5 OPZ). Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći (čl. 96 st 2 OPZ)

O nastupu apsolutne porezne zastare sud (ili drugo tijelo pred kojim se pojavi zahtjev u smjeru utvrđenja, namirenja ili osiguranja u takvom slučaju) vodi brigu po službenoj dužnosti.( Za razliku od slučaja relativne zastare, dužnik ne mora uložiti prigovor apsolutne porezne zastare).

Kada dakle počinje teći porezna zastara?

1. zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu i kamate

2. zastara prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe

3. zastara prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat

4. zastara prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći od počinjenja prekršaja.

Bitno je napomenuti da je prema čl. 62 st. 1 i st.  4 OPZ porezni obveznik dužan podnijeti poreznu prijavu poreznom tijelu u roku od 2 mj od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja. Prema čl. 86 OPZ porezno rješenje koje se donosi na temelju godišnje porezne prijave mora se dostaviti poreznom obvezniku čim je to moguće, a najkasnije u roku od godine dana nakon isteka roka za podnošenje godišnje prijave. Iz navedenog proizlazi da je porezno tijelo odluku o poreznoj obvezi i kamatama dužno donijeti najkasnije u drugoj godini od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja.

Ako je unutar zastarnog roka predviđenog za utvrđivanje porezne obveze i kamata, porezno tijelo to uistinu učinilo i utvrdilo tražbinu, započinje novi zastarni rok u vezi s istom tražbinom, ali po drugoj zastarnoj osnovi. Naime, počinje teći zastarni rok prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, i to nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamatu i troškove ovrhe, a neovisno o dospijeću same tražbine i kamata.

Na navedeni način dolazi do kumulacije zastarnih rokova (zastarnog roka za utvrđenje tražbine i zastarnog roka za namirenje tražbine), stoga je moguće da ukupni zastarni rok traje i do 9 godina!

Piše: Luka Arvaj, mag.iur.

16. Jesmo li obavezni obračunati PDV na inozemne usluge (obavljene i primljene) ?

Kako bi odredili porezni položaj neke usluge potrebno je razlikovati domaćeg od inozemnog poduzetnika kao što nalaže čl.14 Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te znati da li je uslugu obavio domaći ili inozemni poduzetnik i tek onda ustanoviti gdje je mjesto obavljanja usluge tj. da li je oporeziva ili nije. Čl.5 Zakona razlikuje tri načela na temelju kojih se utvrđuje mjesto obavljene usluge tj. podliježe li neka usluga oporezivanju u RH, a to su:

1.  Mjesto oporezivanja usluge je tamo gdje je sjedište odnosno stalno boravište ili prebivalište poduzetnika koji obavlja usluge ako Zakonom ili Pravilnikom nije drugačije određeno. To se primjenjuje kada usluga za koju se određuje porezni položaj nije razvrstana u neku od skupina iznimno navedenih u čl.5 st.4 do st.6 Zakona o PDV-u.

2.  Usluge koje su oporezive prema mjestu gdje su stvarno obavljenje ili gdje se nalazi objekt na kojem su obavljene su slijedeće:

- Kod usluga vezanih za nekretnine, mjesto oporezivanja je mjesto gdje se nalazi nekretnina;

- Kod prijevoznih usluga, mjesto oporezivanja je dionica puta gdje se obavlja prijevoz (npr. ako se prijevoz obavlja na dionici Umag – Kopar, PDV je obračunat samo na dionicu unutar hrvatske tj. Umag do državne granice)

- Kod umjetničkih, znanstvenih, nastavnih, itd. usluga i pomoćnih usluga u prijevozu, mjesto oporezivanja je mjesto gdje su usluge stvarno obavljene;

- Kod posredničkih usluga, mjesto oporezivanja se veže na mjesto oporezivanja isporuke za koju se radi posredovanje

   3. Usluge oporezive prema mjestu primatelja usluge, kako su navedene u čl.5 st.6 Zakona se odnose na situaciju kada se usluga obavlja poduzetniku, a mjestom obavljanja usluge se smatra mjesto sjedišta poduzetnika primatelja usluge (ako se usluga obavlja fizičkoj osobi, primjenjuje se prvo opće načelo). Tu je riječ o uslugama prijenosa, ustupanja i korištenja autorskih prava, promidžbenim uslugama, uslugama odvejtnika, revizora, računovođa, prevoditelja, itd.

PRIMJER 1 : Domaći poduzetnik na zahtjev talijanskog poduzetnika, obavio je uslugu prevođenja na seminaru održanom u Zagrebu. Da li je potrebno obračunati PDV na izlaznom računu ? NE. Nije potrebno jer sjedište poduzetnika primatelja usluge je u inozermstvu, te prema Zakonu čl.5 st.6 i Pravilniku čl.7 ta usluga se oporezuje prema sjedištu primatelja usluge.

PRIMJER 2 : Inozemni poduzetnik je obavio za domaćeg poduzetnika uslugu savjetovanja. Da li je potrebno samoobračunati PDV po ulaznom računu ? DA. Potrebno je pošto je sjedište poduzetnika primatelja usluge u tuzemstvu, te prema čl.5 st.6 Zakona i čl.7 Pravilnika ta usluga se oporezuje prema sjedištu primatelja usluge.

NAPOMENA: Obveza obračuna PDV-a na usluge inozemnih poduzetnika nastaje istekom obračunskog razdoblja u kojem su usluge obavljene ili plaćene. Npr. ako je inozemni poduzetnik pružio uslugu koja podliježe oporezivanju u RH tijekom svibnja, tada i obveza obračuna poreza nastaje u svibnju, a rok uplate je do kraja mjeseca lipnja.

NOVO: 

Od početka iduće godine rok za plaćanje PDV-a trebao bi biti povećan sa 30 na 45 dana, najavio je Linić na 16. nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu u okviru kojeg je održana i tribina "Pitajte Vladu". (piše Poslovni Dnevnik, 01.06.2012.)

Piše: Alin Božić, ovl.rač.

15. Arbitraža - alternativa sudskom rješavanju sporova

U odnosima između poduzetnika, sporovi su neizbježni i sastavi su dio svakog poduzetničkog pothvata. Budući da se sporovi ne mogu izbjeći, važno je da trgovački ugovori sadržavaju postupak za njihovo rješavanje. Državni sudovi nadležni su "po defaultu", čak i kada ugovori ne sadržavaju izričite klauzule u tom smislu. No postoje i drugi, alternativni načini rješavanja sporova. Jedan od mogućih načina rješavanje sporova je i arbitraža, a od sudskog načina rješavanja postupka razlikuje se po tome što se temelji na sporazumu ugovornih stranaka, i to je postupak u kojemu spor između stranaka pravomoćno i konačno rješava arbitražni sud kao nedržavno (privatno pravno) tijelo koje čini jedan ili više arbitara koji su imenovani temeljem sporazuma stranaka. Temeljni propis koji uređuje arbitražu je Zakon o arbitraži (NN 88/01)

Arbitražom se mogu rješavati samo sporovi za koje su stranke ugovorile arbitražu. Ako stranka podnese tužbu u arbitražnom postupku u pogledu spora za koji stranke nisu ugovorile nadležnost arbitražnog suda, arbitražni sud će se na prigovor tuženika oglasiti nenadležnim. Ugovor o arbitraži može se sklopiti u obliku posebnog ugovora sklopljenog nakon što do spora dođe ili unašanjem arbitražne klauzule u glavni ugovor. Nažalost, nakon što do spora dođe, stranke se najčešće neće moći sporazumjeti o tome da podvrgnu spor arbitraži jer će jednoj od stranaka uglavnom odgovarati dugotrajno parničenje pred državnim sudom (to je česta praksa dužnika u trgovačkim predmetima, u nadi da će u međuvremenu njihov vjerovnik prestati postojati; čitaj: propasti prije njih samih - op. a.). Zato je oportuno ugovor o arbitraži sklopiti prije nego do spora dođe (najbolje u obliku arbitražne klauzule sadržane u ugovoru). Navodim primjer arbitražne klauzule:

“Svi sporovi koji proizlaze iz ovog ugovora i u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanja njegova valjana nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu, konačno će se riješiti arbitražom u skladu s važećim pravilima o arbitraži arbitražnog tijela ABC u mjestu XYZ."

Arbitražom se mogu rješavati svi sporovi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati (vidi čl. 2 Zakona o obveznim odnosima), tj. svi sporovi o kojima se stranke mogu nagoditi. To su npr. sporovi iz ugovora, izvanugovornih odnosa, sporovi o vlasništvu, itd. S obzirom na to da se stranke uglavnom o arbitraži mogu sporazumjeti prije nego što do spora dođe, tj. u obliku arbitražne klauzule, arbitražom se u praksi uglavnom rješavaju sporovi iz ugovornih odnosa. Arbitraža se može ugovoriti ne samo u poslovnim ugovorima već i u npr. potrošačkim ugovorima ili ugovorima o radu (čl. 132 Zakon o radu).

(Napomena: Ako je spor nastao ili bi mogao nastati iz potrošačkog ugovora, ugovor o arbitraži mora biti napisan u posebnoj ispravi koje su potpisale obje stranke. U toj ispravi, osim ako je sastavljena kod javnog bilježnika, ne smije biti drugih utanačenja osim onih koja se odnose na arbitražni postupak. (čl. 6 st. 6 Zakona o arbitraži). Prema čl. 97 Zakona o zaštiti potrošača, arbitražna klauzula u potrošačkom ugovoru smatrati će se nepoštenom ukoliko se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, posebice ako je riječ o odredbi tipskog ugovora. Nepoštena odredba u potrošačkom ugovoru je ništetna!)

Brojni su razlozi zbog kojih se sve više poslovnih subjekata odlučuje na rješavanje sporova arbitražom. S obzirom na prilike u RH (evidentna nemogućnost pravosudnih tijela da postupke rješavaju u razumnom roku - čime su poduzetnici ali i ostali privatnopravni subjekti de facto ostavljeni bez efikasne sudske zaštite), posebice moram istaknuti brzinu i efikasnost arbitraže kao njezinu najznačajniju prednost. Navedeno poduzetnici itekako cijene, s obzirom da višegodišnje čekanje na pravomoćnu sudsku odluku izravno ugrožava poslovanje te predstavlja preveliki i nerazumni oportunitetni trošak.

U tablici su prikazane prednosti arbitraže u usporedbi s postupkom pred državnim sudom.

	Arbitraža	Državni sud
Nepristranost u odlučivanju	Izborom arbitara stranke mogu na najmanju moguću mjeru svesti rizik pristranosti u suđenju	Stranke ne mogu utjecati na to koja će osoba odlučivati o njihovu sporu
Stručnost	Stranke mogu za arbitra imenovati specijalista za pojedina pravna pitanja, pa i osobu koja nije pravnik, već je stručna u nekom drugom području relevantnom za predmet spora	Suci su uvijek pravnici i uglavnom nisu usko specijalizirani. Specifična znanja koja nedostaju sudu u postupak se unose vještačenjem, što dodatno poskupljuje postupak
Stupnjevi odlučivanja	U arbitražnom postupku o predmetu spora odlučuje se u jednom stupnju. Nema naknadnog preispitivanja meritorne odluke arbitražnog suda. Pravilno odlučivanje osigurava se sustavom imenovanja osobe koja donosi odluku, a ne naknadnim preispitivanjem odluke.	U sudskom postupku stranke mogu koristiti žalbu i druge pravne lijekove putem kojih se preispituje odluka prvostupanjskog suda. Sustav višestupanjskog odlučivanja u pravilu dovodi do odugovlačenja postupka.
Sukcesivna / simultana pozornost	Svaki arbitar uglavnom sudjeluje u manjem broju predmeta, što mu omogućava iscrpno razmatranje svakog predmeta.	Zbog opterećenosti velikim brojem predmeta, suci ne mogu svakom predmetu posvetiti jednaku pozornost -materijalne i postupovne pogreške su izvjesne.
Vrijeme trajanja postupka	Uobičajeno trajanje arbitražnog postupka iznosi nekoliko  mjeseci	Prvostupanjski parnični postupak u trgovačkim sporovima uglavnom traje preko godinu dana. Nakon toga redovito slijedi žalba ili drugi pravni lijek, što postupak produlji na nekoliko godina.
Autonomija stranaka	U arbitraži se stranke mogu sporazumjeti o mjerodavnim pravilima postupka.	Državni sudovi primjenjuju postupovna pravila sadržana u Zakonu o parničnom postupku. Pravila parničnog postupka uglavnom su prisilnog karaktera, rigidna su i stranke od njih najčešće ne mogu odstupiti sporazumom.
Povjerljivost	Arbitražna ročišta zatvorena su za javnost. Arbitražni postupci i pripadajuća dokumentacija sporazumom stranaka smatraju se povjerljivima. Na taj način moguće je zaštititi poslovne tajne i druge interese stranaka.	U parničnom postupku primjenjuje se načelo javnosti. Svatko ima pravo prisustvovati ročištima, tražiti uvid u sudske spise i izvještavati o podacima prikupljenim o pojedinim predmetima.
Dostava	U arbitraži je osigurana jednostavna i učinkovita dostava, uključujući i dostavu na posljednju poznatu adresu stranke kojoj se dopis dostavlja. Od stranaka se očekuje da o promjeni adrese obavijeste svoje poslovne partnere ili da se na drugi način pobrinu da im dopisi budu dostavljeni.	U parničnom postupku, dostava je formalna i često dugotrajna, osobito ako se radi o postupcima s međunarodnim elementom. Zloupotreba pravila o dostavi u praksi je jedno od najčešćih sredstava odugovlačenja sudskih postupaka.

Piše: Luka Arvaj, mag.iur.

14. Potpore za zapošljavanje

Na sjednici 11.svibnja, 2012.g. Sabor je donio Zakon o poticanju zapošljavanja (N.N. 57/12), te isti je stupio na snagu 31. svibnja, 2012.g.

Pravo na olakšicu u trajanju od dvije godine može ostvariti poslodavac koji zaposli nezaposlenu osobu bez radnog iskustva u zvanju za koje se obrazovala ili dugotrajno nezaposlenu osobu. Olakšica se sastoji u tome da je poslodavac oslobođen obveze obračuna i uplate doprinosa na osnovicu ( za zdrastveno osiguranje, za zapošljavanje, za zaštitu zdravlja na radu, te za poticanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, ako je poslodavac obveznik uplate toga posebnog doprinosa). Poslodavac koji koristi olakšicu za zapošljavanje nezaposlene osobe, ne može za istu osobu koristiti mjere aktivne politike u zapošljavanju.

Nadalje, mjere aktivne politike u zapošljavanju obuhvaćaju dodjelu potpora za zapošljavanje poslodavcima koji će zapošljavati:

1. Mlade osobe bez radnog iskustva 

(do 29 godina, prijavljene u evidenciji nezaposlenih)

Razina obrazovanja sufinancirane osobe	Mali i srednji poslodavci	Veliki poslodavci
Osobe bez zanimanja i pomoćnih zanimanja	16.287,60 kn	9.772,56 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima srednjoškolskog obrazovanja	25.207,00 kn	15.124,20 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima visokoškolskog obrazovanja	31.024,00 kn	18.614,40 kn

 2. 
Dugotrajno nezaposlene osobe 

(do 25 godina prijavljene u evidenciji HZZ-a duže od 6 mjeseci ili osobe iznad 25 godina prijavljene u evidenciji nezaposlenih duže od 12 mjeseci )

Razina obrazovanja sufinancirane osobe	Mali i srednji poslodavci	Veliki poslodavci
Osobe bez zanimanja i pomoćnih zanimanja	18.748,32 kn	11.248,92 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima srednjoškolskog obrazovanja	29.543,80 kn	17.726,30 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima visokoškolskog obrazovanja	36.360,08 kn	21.816,08 kn

 3. 
Osobe iznad 50 godina života 

(prijavljene u evidenciji nezaposlenih duže od 6 mjeseci)

Razina obrazovanja sufinancirane osobe	Mali i srednji poslodavci	Veliki poslodavci
Osobe bez zanimanja i pomoćnih zanimanja	18.748,32 kn	11.248,92 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima srednjoškolskog obrazovanja	29.543,80 kn	17.726,30 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima visokoškolskog obrazovanja	36.360,08 kn	21.816,08 kn

4.Osobe s invaliditetom

Razina obrazovanja sufinancirane osobe	Mali, srednji i veliki poslodavac
Osobe bez zanimanja i pomoćnih zanimanja	28.122,48 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima srednjoškolskog obrazovanja	53.178,84 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima visokoškolskog obrazovanja	81.810,24 kn

5. Posebne skupine nezaposlenih 

(hrvatski branitelji, roditelji 4 ili više malodobne djece, samohrani roditelji, liječeni ovisnici, itd.)

Razina obrazovanja sufinancirane osobe	Mali i srednji poslodavci	Veliki poslodavci
Osobe bez zanimanja i pomoćnih zanimanja	18.748,32 kn	11.248,92 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima srednjoškolskog obrazovanja	29.543,80 kn	17.726,30 kn
Osobe zanimanja stečenih po programima visokoškolskog obrazovanja	36.360,08 kn	21.816,08 kn

Poslodavci koji mogu ostvariti navedene potpore za zapošljavanje: 

- poslodavci koji nemaju pad zaposlenosti unazad 12 mjeseci, osim onih koji imaju opravdano upražnjena radna mjesta (otkaz na vlastiti zahtjev radnika, umirovljenje, nesposobnost za rad…), 

- poslodavci koji nemaju financijskih dugovanja na ime javnih davanja, 

- poslodavci koji djeluju kraće od 12 mjeseci, a imaju zaposleno najmanje jednog radnika unazad 6 mjeseci.

Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje

Piše: Alin Božić, ovl.rač.

IZREKA MJESECA

“Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje,

i samo su dva dobročinitelja: rad i um.” 

(Tolstoj)

13. Što je to elektronički potpis ?

Elektronički potpis je pravni ekvivalent vlastoručnog potpisa koji je u RH reguliran Zakonom o elektroničkom potpisu ( N.N. br. 10/02 i 80/08 ). Glavne karakteristike su autentičnost, integritet i neporecivost. To znači da vlastoručni potpis određuje osobu koja svojim potpisom uvjerava da je dokument potpisan sa namjerom tj. da primatelju poruke garantira da je stvarno dokumenat potpisan od strane ovlaštene osobe za zastupanje poduzetnika. Taj potpis nije moguće krivotvoriti, te isti se ne može ponovno koristiti jer je dio dokumenta, niti prenjeti sa jednog dokumenta na drugi. Također potpisnik ne može poreći potpisivanje istog.

Praktičan primjer elektroničkog potpisa je FINA digitani certifikat koji sada većina poduzetnika koristi. Taj certifikat identificira poslovni subjekt i pomoću njega se potpisuju dokumenti. Dok napredan elektronički potpis je nešto uži pojam. To je zaseban certifikat za svakog djelatnika koji je pohranjen na smart kartici i zaštičen lozinkom. Napredan elektronički potpis je također definiran Zakonom o elektroničkom potpisu, te ako je izrađen u skladu s odredbama Zakona ima istu pravnu snagu i zamjenjuje vlastoručni potpis i pečat.

U slučaju da imate FINA digitalni certifikat to ne znači da možete napisati klauzulu „Račun je pisan na računalu i punovažeći je bez potpisa i pečata“ i onda ga samo poslati eMail-om kupcu. U praksi to funkcionira tako što biste trebali imati ERP softver u kojem fakturirate, te isti podržava elektronički potpis i izrađuje elektronički potpisane PDF račune ili koristiti usluge npr. FINA e-račun u dogovoru sa svojim kupcima.

Zato poduzetnici OPREZNO sa priznavanjem pretporeza ako Vam na računu piše : „Račun je pisan na računalu i punovažeći je bez potpisa i pečata“ to ne znači da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava. :-)

Piše: Alin Božić, ovl.rač.

12. Vrijedi li račun bez potpisa i pečata ?

Svakodnevno se susrečemo sa različitim ispravama al upitno je da li su ispravne tj. vjerodostojne knjigovodstvene isprave za unos u poslovne knjige.

U Zakonu o računovodstvu čl. 6 st.1. jasno piše : „ Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ilio osoba na koju je pernesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna. “

Dok čl.15. Zakona o PDV-u i čl. 76. pravilnika propisuju tko ispostavlja račun i koje elemente isti mora sadržavati. Također vrlo je bitno samo  kolanje dokumentacije unutar poduzeća, a to znači da ulazne račune i druge knjigovodstvene isprave netko treba prekontrolirati i svojim potpisom ovjeriti tj. likvidirati kako bi bile podobne za knjiženje i daljnju obradu u poslovnim knjigama.

Tako da ako dobijete račun sa napisanom klauzulom „Račun je pisan na računalu i punovažeći je bez potpisa i pečata“ – TO NIJE ISPRAVNO ! Po tako primljenom računu nikako si nesmijete priznati pretporez.

Naime, od 1.kolovoza, 2011.g. omogućeno je elektroničko slanje računa koji imaju iskazani PDV. Da bi to bilo pravovaljano postoje dva bitna uvjeta:

1. Primatelj računa treba dati suglasnot da želi primati račune u elektronskom obliku

2. Račun u elektronskom obliku je dokumenat potpisan elektroničkim potpisom u skladu sa Zakonom o elektroničkom potpisu

O elektroničkom potpisu više u slijedećem članku. :-)

Piše: Alin Božić, ovl.rač.