Elektronički potpis je pravni ekvivalent vlastoručnog potpisa koji je u RH reguliran Zakonom o elektroničkom potpisu ( N.N. br. 10/02 i 80/08 ). Glavne karakteristike su autentičnost, integritet i neporecivost. To znači da vlastoručni potpis određuje osobu koja svojim potpisom uvjerava da je dokument potpisan sa namjerom tj. da primatelju poruke garantira da je stvarno dokumenat potpisan od strane ovlaštene osobe za zastupanje poduzetnika. Taj potpis nije moguće krivotvoriti, te isti se ne može ponovno koristiti jer je dio dokumenta, niti prenjeti sa jednog dokumenta na drugi. Također potpisnik ne može poreći potpisivanje istog.
Praktičan primjer elektroničkog potpisa je FINA digitani certifikat koji sada većina poduzetnika koristi. Taj certifikat identificira poslovni subjekt i pomoću njega se potpisuju dokumenti. Dok napredan elektronički potpis je nešto uži pojam. To je zaseban certifikat za svakog djelatnika koji je pohranjen na smart kartici i zaštičen lozinkom. Napredan elektronički potpis je također definiran Zakonom o elektroničkom potpisu, te ako je izrađen u skladu s odredbama Zakona ima istu pravnu snagu i zamjenjuje vlastoručni potpis i pečat.
U slučaju da imate FINA digitalni certifikat to ne znači da možete napisati klauzulu „Račun je pisan na računalu i punovažeći je bez potpisa i pečata“ i onda ga samo poslati eMail-om kupcu. U praksi to funkcionira tako što biste trebali imati ERP softver u kojem fakturirate, te isti podržava elektronički potpis i izrađuje elektronički potpisane PDF račune ili koristiti usluge npr. FINA e-račun u dogovoru sa svojim kupcima.
Zato poduzetnici OPREZNO sa priznavanjem pretporeza ako Vam na računu piše : „Račun je pisan na računalu i punovažeći je bez potpisa i pečata“ to ne znači da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava. :-)
Piše: Alin Božić, ovl.rač.
Nema komentara:
Objavi komentar