17. Porezna zastara

U pravnoj teoriji zastara je definirana kao gubitak prava zahtjevati ispunjenje određene obveze zbog nevršavanja sadržaja subjektivnog prava kroz određeno vrijeme. (čl. 214 st. 1, 2 Zakona o obveznim odnosima - dalje u tekstu. ZOO.) Porezna zastara uređena je člancima 94 - 96 Općeg poreznog zakona (dalje: OPZ). Čl. 94 u stavku 9 određuje da će se na poreznu zastaru primjeniti odredbe ZOO-a ako samim OPZ-om nije drukčije uređeno. Dakle, kada je riječ o poreznoj zastari, pravila OPZ-a su tzv. posebna pravila (lex specialis), dok su pravila ZOO-a kojima je uređen institut materijalnopravne zastare opća pravila (lex generalis).

 U kojim će slučajevima doći do prestanka prava iz porezno-dužničkog odnosa zastarom, uređuje se člankom 94 OPZ-a. U toj odredbi uređuje se zastara slijedećih prava odnosno ovlasti:

1. prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata
2. prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe
3. prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe
4. prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka.

Za zastaru svih navedenih prava odosno ovlasti predviđen je zastarni rok od tri godine (relativna porezna zastara) jer se u predmetnoj odredbi određuje da navedena prava zastarijevaju za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.

Postoji posebno pravilo o tomu kako se računa početak tijeka zastarnog roka porezne zastare (koje samo dijelom odgovara rješenju iz čl. 215 ZOO, prema kojem zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze - vidi infra).

Također, za vrijeme trajanja trogodišnjeg zastarnog roka može doći do prekida, odnosno zastoja zastare. Pravilo o prekidu porezne zastare sadržano je u čl. 95 OPZ (prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku).

Opće pravilo o zastoju porezne zastare sadržano je u čl. 94 st. 7 OPZ (ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče). O trogodišnjem zastarnom roku i nastupu porezne zastare postupovno tijelo ne vodi računa izvan slučajeva kada je uložen prigovor zastare. Vrijedi, dakle, pravilo prema kojem se sud odnosno porezno tijelo neće obazirati na zastaru ako se (porezni) dužnik nije na nju pozvao (čl. 214 st. 3 ZOO).

Osim relativne, postoji još i apsolutna zastara, uređena čl. 96 OPZ. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći (prema odredbama čl 94 st 3, 4, 5 OPZ). Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka nastupa za šest godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći (čl. 96 st 2 OPZ)

O nastupu apsolutne porezne zastare sud (ili drugo tijelo pred kojim se pojavi zahtjev u smjeru utvrđenja, namirenja ili osiguranja u takvom slučaju) vodi brigu po službenoj dužnosti.( Za razliku od slučaja relativne zastare, dužnik ne mora uložiti prigovor apsolutne porezne zastare).

Kada dakle počinje teći porezna zastara?

1. zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi poreznu obvezu i kamate

2. zastara prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe

3. zastara prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat

4. zastara prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka počinje teći od počinjenja prekršaja.

Bitno je napomenuti da je prema čl. 62 st. 1 i st.  4 OPZ porezni obveznik dužan podnijeti poreznu prijavu poreznom tijelu u roku od 2 mj od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja. Prema čl. 86 OPZ porezno rješenje koje se donosi na temelju godišnje porezne prijave mora se dostaviti poreznom obvezniku čim je to moguće, a najkasnije u roku od godine dana nakon isteka roka za podnošenje godišnje prijave. Iz navedenog proizlazi da je porezno tijelo odluku o poreznoj obvezi i kamatama dužno donijeti najkasnije u drugoj godini od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja.

Ako je unutar zastarnog roka predviđenog za utvrđivanje porezne obveze i kamata, porezno tijelo to uistinu učinilo i utvrdilo tražbinu, započinje novi zastarni rok u vezi s istom tražbinom, ali po drugoj zastarnoj osnovi. Naime, počinje teći zastarni rok prava poreznog tijela na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe, i to nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamatu i troškove ovrhe, a neovisno o dospijeću same tražbine i kamata.

Na navedeni način dolazi do kumulacije zastarnih rokova (zastarnog roka za utvrđenje tražbine i zastarnog roka za namirenje tražbine), stoga je moguće da ukupni zastarni rok traje i do 9 godina!

Piše: Luka Arvaj, mag.iur.