Kriptovalute u poslovanju

 

Posao računovođe podrazumijeva konstantnu interakciju sa suvremenim tehnologijama poslovanja. Iako su kriptovalute i transakcije s kriptovalutama prestale biti novost i postale česta pojava u suvremenom poslovanju, računovodstveno uređenje nije se prilagodilo poslovanju s kriptovalutama. 

1. PRISTUP 

Suvremene računalne tehnologije razvijene su za širok dijapazon alata kojima se računovođe koriste pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Računovodstvo u oblaku, ili barem pohrana podataka u oblaku (engl. cloud-based storage), postaje uobičajena praksa računovođa diljem svijeta. Digitalno doba iznjedrilo je nove koncepcije koje je potrebno računovodstveno procesirati, što predstavlja izazove i prilike u području računovodstva, revizije i osiguranja. Koliko je značajan promet kriptovalutama pokazuje i podatak da je ukupna tržišna kapitalizacija bitcoina, najpoznatije i najprometnije kriptovalute, u prosincu 2017. godine iznosila više od 323 milijarde USD. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (dalje: MSFI) koncipirani su tako da se kriptovalute teško uklapaju u njihovu strukturu financijskih izvještaja. Primjerice, vrednovanje kriptovaluta po fer vrijednosti kroz dobitak ili gubitak može se intuitivno činiti ispravnim rješenjem, no takvo vrednovanje prema MSFI-ju nije primjereno. 

2. ŠTO SU KRIPTOVALUTE I VRSTE?

Kriptovaluta je digitalni ili virtualni novac, a transakcije kriptovalutama osigurane su kriptografskim algoritmima koji kontroliraju kreiranje novih jedinica kriptovaluta i ujedno verificiraju transakcije kriptovalutama. Za razliku od tradicionalnih oblika novca koji su pod kontrolom centralnih banaka, kriptovalute su pod decentraliziranom kontrolom. Decentralizirana kontrola provodi se putem Blockchaina koji je u svojoj biti javna baza podataka o transakcijama kriptovaluta, unutar koje korisnici otvaraju svoje virtualne novčanike putem kojih trguju kriptovalutama. Prednost takva načina kontrole transakcija je u tome što zainteresirane strane mogu trgovati bez posrednika, ali postoje brojne kritike takvog sustava koje se prije svega odnose na sigurnost. Ipak, kako prilike u ovom području vide gospodarski giganti, poput kompanije IBM koja je u svoje poslovanje implementirala Blockchain, izvjesno je da će i sigurnost poslovanja s vremenom rasti. 

Prva kriptovaluta s decentraliziranom kontrolom transakcija (2009.) bio je bitcoin, koji trenutačno ima daleko najznačajniju tržišnu kapitalizaciju među kriptovalutama. Od tada su stvorene brojne kriptovalute, danas postoji 2.097 digitalnih valuta. 

3. RAČUNOVODSTVENI PRISTUPI VREDNOVANJU KRIPTOVALUTA

Postojeća MSFI-jeva uređenja nude okvir u kojemu je kriptovalute moguće vrednovati kao nematerijalnu imovinu te na njih primijeniti odredbe MRS-a 38 ili, alternativno, odredbe MRS-a 2. Takav okvir intuitivno je neprikladan jer je ideja tvoraca kriptovaluta da one budu zamjena za novac i novčane ekvivalente ili ulaganje koje je po svojoj logici slično ulaganju u financijsku imovinu. Kako kriptovalute ne udovoljavaju definicijama novca i novčanih ekvivalenata, ali ni definiciji financijske imovine, prema MSFI-ju kriptovalute se ne mogu priznati u navedenim oblicima imovine. Osim navedenih mogućnosti vrednovanja, kriptovalute nemaju fizičku supstanciju pa ne udovoljavaju ni definicijama MRS-a 40 ni MRS-a 16, koji u sebi imaju sadržane odredbe o postupcima u slučaju promjene fer vrijednosti imovine, a što je veoma značajno kod priznavanja i mjerenja kriptovaluta. 

Stoga je u skladu s postojećim odredbama MSFI-ja jedino rješenje priznati kriptovalute kao nematerijalnu imovinu i, ovisno o poslovnom modelu imatelja, primijeniti na njihovo računovodstveno procesiranje odredbe MRS-a 38 ili odredbe MRS-a 2. Uz navedene standarde, potrebno je u bilješkama uz financijske izvještaje objasniti namjenu kriptovaluta, detaljno obrazložiti primijenjene računovodstvene politike te opisati kako je određena fer vrijednost uz pozivanje na odredbe MSFI-ja 13 koje to uređuju. Rasprava o računovodstvenom procesiranju kriptovaluta intenzivirala se u 2018. godini pa je za očekivati da će biti novina u ovom području. No, do novih standardnih rješenja zaključak je da je prema MSFI-jevoj regulativi kriptovalute moguće vrednovati jedino kao nematerijalnu imovinu i na njih primijeniti odredbe MSFI-ja koje uređuju priznavanje i mjerenje nematerijalne imovine.

Izvor: RRIF 

Kako odabrati dobar računovodstveni servis ?

 

Vođenje poslovnih knjiga je usluga koju koristi svaki poduzetnik, da li ima zaposlenog iskusnog računovođu ili koristi usluge računovodstvenog servisa.

U praksi se kod odabira računovodstvenog servisa često ne pridaje prevelika pažnja, već se najčešće traži ono koje je najjeftinije. No, pokazalo se kako to nije uvijek najbolje rješenje. 

Treba imati na umu da zakonske kazne koje mogu proizaći iz nestručnog vođenja knjiga uvelike nadmašuju željene uštede.

Odabirom kvalitetnog i pouzdanog računovodstvenog servisa možete se u potpunosti posvetiti onome u čemu ste najbolji – svom poslu. Sve brige oko promjena zakona, propisa i ostalog, brinuti će računovođa koji ih prati i obavještava vas te savjetuje kako ih najučinkovitije primijeniti u vašem poslovanju. To će vas poštedjeti puno živaca i uštedjeti vremena. 

U današnje vrijeme svaki ozbiljniji rračunovodstveni servis prisutan je na internetu, te vrlo brzo i jednostavno, u par klikova od kuće, možete doći do potrebnih informacija koje će vam pomoći u selekciji.

Slobodno napišite pitanja koja imate i uputite ih putem e-maila na više servisa. Tako ćete vrlo brzo s njima ostvariti inicijalni kontakt koji vam također može pomoći u konačnom odabiru. Njihove odgovore na vaša pitanja možete usporediti te ocijeniti kvalitetu odgovora, ali i ponuđene cijene i na temelju toga dogovoriti sastanak.

Cijena Vam je vjerojatno jedan od važnijih i odlučujućih faktora, ali ne dozvolite da bude presudna za odabir računovodstvenog servisa. 

Jako je bitno znati koji nivo usluge vam se pruža za ponuđenu cijenu.

Najjeftinija ponuda može biti zamka i nerijetko se dogodi da u prvotno izrečenu cijenu nisu uključene usluge poslovnog savjetovanja, ili je neke usluge potrebno naknadno doplatiti, a što može znatno povećati cijenu računovodstvene usluge.

Osim vrijednosti koju dobivate za ponuđenu cijenu neka Vam prilikom izbora jedan od presudnih kriterija svakako bude stručnost i iskustvo poslovanja računovođe. 

Dobar računovođa je pola odrađenog posla!

Da li zaposliti računovođu ili koristiti usluge računovodstvenog servisa ?

 

Zapošljavanje računovođe ili suradnja sa računovodstvenim servisom ima različite prednosti i nedostatke koje treba uzeti u obzir prije donošenja konačne odluke.

Svaki računovođa može se specijalizirati za određeno računovodstveno područje. Velike tvrtke uvijek mogu zaposliti knjigovodstvene djelatnike početne razine te ih educirati za poziciju koja im je potrebna, ali male tvrtke gotovo uvijek zahtijevaju isključivo iskusne računovođe kojima se može vjerovati da potpuno samostalno upravljaju složenim financijskim zadacima bez potrebe za redovitim interakcijama ili uključivanjem vlasnika tvrtke.

Prednost zapošljavanja vlastitih iskusnih računovođa uključuje kontinuirane poslovne i financijske savjete. Vlasnici malih poduzeća mogu izravno surađivati ​​s vlastitim računovođama kako bi unaprijedili dugoročne financijske strategije i time maksimizirali profit.

Za mala poduzeća veliki je izdatak trošak računovodstvene plaće. Nijedan računovođa nikada ne garantira učinkovitost ili možda neće biti precizan u postupcima u jednoj ili drugoj točki.

Računovodstveni servisi su specijalizirani pružatelji usluga koje vode iskusni računovođe kojima su klijeti poslovni korisnici. Poput pojedinaca, računovodstveni servisi mogu se odlučiti specijalizirati za različita područja računovodstva. Također mogu odlučiti usmjeriti svoje usluge na određenu tržišnu granu, poput malih poduzeća ili korporacija.

Većinu računovodstvemih servisa pokreću i njima upravljaju računovođe koji iza sebe imaju dugogodišnje iskustvo radeći u korporacijama, malim poduzećima ili neprofitnim organizacijama.

Računovodstveni servisi kojima upravljaju profesionalci, pružaju beskrajne usluge pod jednim krovom. Prednost je što računovodstveni servisi smanjuju troškove usklađenosti poslovanja, u smislu plaćanja naknade za usluge za angažiranje vanjskih poslova za određeni posao. Također, poduzetniku je lakše vjerovati tvrtki kojom upravljaju profesionalci za određene financijske probleme te timu profesionalaca u kojem je svatko stručan u svom segmentu poslovanja.

Porezno priznati otpisi nenaplativih potraživanja

 

Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge utvrđuju se sukladno čl. 9. Zakona o porezu na dobit i priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do 15. dana prije dana podnošenja porezne prijave. Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. Smatra se da su obavljene radnje pažnjom dobrog gospodarstvenika ako su:

• potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak,
• prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili
• je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, u postupku sanacije ili stečaja.

Podrazumijeva se da se navedeni postupci pokreću prije nastupa zastare, a rok za podnošenje tužbe nije propisan, što znači da se priznaje tužba podnesena do dana podnošenja porezne prijave. Zastara se utvrđuje, ovisno o potraživanju, prema Zakonu o obveznim odnosima.

Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na propisani način.

Sukladno čl. 9. st. 8. Zakona, porezno priznati rashod je otpis potraživanja od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da:

• troškovi pokretanja određenih postupaka premašuju iznos potraživanja, ili je
• pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja, pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja. 

Prema čl. 33. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit, porezni obveznik koji izvrši otpis potraživanja prema čl. 9. st. 8. Zakona dužan je osigurati evidenciju o tome koje je radnje poduzeo radi naplate potraživanja, podatak o troškovima koje izazivaju daljnji postupci naplate, te dokaze na temelju kojih je utvrdio nemogućnost naplate.

Iznimno, pravna i fizička osoba obveznik poreza na dobit može, bez pokretanja navedenih postupaka,  kao porezno dopustivi rashod poslovanja otpisati potraživanja od kupaca nepovezanih osoba koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kn po pojedinom dužniku, koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Svota od 5.000,00 kn može se odnositi na jedan ili više računa. Kako potraživanja iz kupoprodajnih odnosa zastarijevaju u roku 3  godine, dopušteno je otpisati potraživanja od kupaca do iznosa 5.000,00 kn za koja je od dospijeća proteklo više od 3 godine. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kn od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos. Porezno je dozvoljeno otpisati i potraživanja od kojih se vjerovnik odrekao u postupku predstečajne nagodbe. U slučaju stečaja, potraživanje je potrebno prijaviti kao tražbinu stečajnog vjerovnika, eventualno provesti postupak vrijednosnog usklađenja i potrebno je čekati završetak stečajnog postupka. Tek nakon završetka stečajnog postupka porezno je dopustivo otpisati dio ili cijelo potraživanje koje zbog nedostatne stečajne mase nije moglo biti naplaćeno u postupku namirenja stečajnih vjerovnika.

Porezni obveznik koji izvrši otpis potraživanja prema čl. 9. st. 8. Zakona dužan je osigurati evidenciju o tome:

• koje je radnje poduzeo radi naplate potraživanja,
• podatak o troškovima koje izazivaju daljnji postupci naplate, te
• dokaze na temelju kojih je utvrdio nemogućnost naplate.

Izvor: TEB

Prodaja nekretnine – kada se ne oporezuje ?

 

Prodaja nekretnine je oslobođeno plaćanja poreza na dohodak ako:

• je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima uže obitelji (djeci koju uzdržavaju roditelji, maćehe, očusi, posvojitelji, udomitelji i skrbnici te članovima uže obitelji sukladno čl. 14. st. 6. Zakona),
• je nekretnina otuđena nakon dvije godine od dana nabave (danom nabave se smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, a u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji – dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu što se dokazuje datumom uporabne dozvole, potvrdom o prebivalištu i sl.),
• je otuđenje između razvedenih bračnih drugova, a u neposrednoj je vezi s razvodom braka,
• je otuđenje između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji,
• je otuđenje u vezi s nasljeđivanjem nekretnina,
• se nekretnine izvlašćuju temeljem posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m2, a ukupno do 1000 m2 (ovo se odnosi na slučaj otuđenja više od 3 istovrsne nekretnine u roku od 5 godina od dana nabave).

Osim toga, obveze plaćanja poreza nema niti ako se otuđuje više od 3 nekretnine iste vrste (npr. više od 3 zgrade, više od 3 garaže, više od 3 građevinskog zemljišta itd.) nakon 5 godina od dana stjecanja nekretnine.

U svim ostalim slučajevima otuđenja nekretnina propisana je obveza plaćanja poreza na dohodak.

To npr. znači da za nekretninu koja se prodaje unutar razdoblja od dvije godine od dana nabave, a pritom nije služila za stanovanje poreznom obvezniku/uzdržavanim članovima uže obitelji, postoji obveza plaćanja poreza.

Dohotkom se smatra razlika između primitka utvrđenom prema tržišnoj vrijednosti otuđene nekretnine i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda pri čemu se troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdaci. Ako porezni obveznik ne može dokazati podatke potrebne za oporezivanje vjerodostojnom dokumentacijom Porezna uprava će procijeniti poreznu osnovicu.

Obveza plaćanja poreza propisana je i kada je nekretnina stečena darovanjem, a otuđena je u roku od dvije godine od strane darovatelja. Ističemo da se  danom nabave nekretnine smatra dan nabave od strane darovatelja, a ne dan kada je osobi darovana nekretnina. Dohodak se utvrđuje na prethodno navedeni način.

Porez na dohodak se plaća po stopi od 20%, temeljem rješenja Porezne uprave, u roku od 15 dana od dana primitka rješenja (čl. 62. Zakona).

Zakonom je posebno propisano oporezivanje u slučaju otuđenja više od tri istovrsne nekretnine u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine (osim izuzetka kod otuđenja zemljišta navedenog u prethodnom dijelu). Pritom se dohotkom smatra razlika između ukupnog iznosa primitka prema tržišnoj vrijednosti nekretnina koje se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda i za troškove ulaganja temeljem vjerodostojne dokumentacije.

U slučaju otuđenja više od tri istovrsne nekretnine porez se plaća isto temeljem rješenja Porezne uprave, primjenom stope od 20%,  koje se donosi nakon otuđenja četvrte nekretnine iste vrste. Pritom se ranije plaćeni porez uračunava u poreznu obvezu utvrđenu nakon prodaje četvrte nekretnine.

Izvor: TEB

Neoporezive premije dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja za radnike

Pored ostalih neoporezivih primitaka, poslodavci imaju mogućnost za svoje radnike neoporezivo plaćati i premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja do iznosa od 2.500,00 kn godišnje. Uvjet za takav neoporezivi primitak je da se radi o polici koju ugovara i plaća poslodavac u korist radnika, a može se sklopiti s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje ili drugim osiguravateljima, prema propisu kojim je uređeno dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Dakle, ugovaratelj osiguranja treba biti poslodavac, te stoga nije moguća neoporeziva refundacija takvih premija radnicima  koji su sami ugovaratelji takvih osiguranja.

Neoporezivi iznos od 2.500,00 kn propisan je na godišnjem nivou po pojedinom radniku, te ako se radi o radnicima koji istovremeno rade kod dva ili više poslodavaca, ili su mijenjali poslodavca tijekom godine, poslodavac treba napraviti uvid u neoporezive primitke radnika putem sustava ePorezna, kako bi utvrdio mogući iznos neoporezive premije. Odnosno ako je određeni neoporezivi iznos već iskorišten od strane drugih poslodavaca, neoporezivo se može koristiti samo razlika do 2.500,00 kn.

Izvješćuje se prema načelu blagajne, odnosno JOPPD se podnosi na dan plaćanja premije ili sljedeći radni dan. U razdoblje obračuna upisuje se mjesec plaćanja premije osiguranja, neovisno na koje razdoblje se sama premija odnosi.  Kao način isplate primitke upisuje se oznaka 5 – Davanje u naravi.

Sistematski pregledi radnika

Osim neoporezivih premija dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja, poslodavci i nadalje mogu omogućavati radnicima i sistematske liječničke preglede kao neoporezive primitke pod uvjetom da su omogućeni svim radnicima. O takvim primicima ne izvješćuje se na JOPPD obrascu.

Ako se želi samo pojedinim radnicima omogućiti sistematski pregled, da bi isti bio neoporeziv, poslodavac to može ostvariti ugovaranjem police dodatnog osiguranja koja, između ostalog, sadrži i preventivni sistematski pregled za radnika, uzimajući u obzir propisani neoporezivi iznos od 2.500,00 kn godišnje za premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja. 

Izvor: TEB

PDV pri uvozu

 

U sklopu posljednjih izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodanu vrijednost došlo je do proširenja mogućnosti primjene obračunske kategorije PDV-a pri uvozu na sva dobra neovisno o njihovoj vrsti i vrijednosti, s ciljem olakšanja poslovanja poreznim obveznicima u smislu angažiranja financijskih sredstava za plaćanje. Tako je od 1.1.2021. moguća primjena obračunskog podmirenja PDV-a pri uvozu svih dobara za porezne obveznike koji su u sustavu PDV-a i koji mogu odbiti pretporez u cijelosti.

U tom smislu Zakon o PDV-u propisuje (čl. 76. st. 8.) da se smatra da je PDV pri uvozu plaćen, ako ga porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a i ima pravo na odbitak pretporeza u cijelosti iskaže kao obvezu u prijavi PDV-a, a takav način obračunavanja i plaćanja PDV-a porezni obveznik zatraži odgovarajućim popunjavanjem carinske deklaracije kojom se dobra puštaju u slobodni promet.

Od 1.1.2021. moguća je primjena obračunskog podmirenja PDV-a pri uvozu svih dobara za porezne obveznike koji su u sustavu PDV-a i koji mogu odbiti pretporez u cijelosti.

Treba napomenuti da primjena obračunskog načina podmirenja PDV-a pri uvozu nije obvezna, nego je dana kao mogućnost. Pravo korištenja obračunskog PDV-a pri uvozu imaju i strani porezni obveznici upisani u registar obveznika PDV-a u RH (imaju dodijeljen PDV identifikacijski broj u RH).

Uvjeti za primjenu obračunskog PDV-a pri uvozu

Mogućnost korištenja obračunskog PDV-a pri uvozu imaju porezni obveznici – uvoznici, koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

• upisani su u registar obveznika PDV-a u RH,
• imaju pravo na odbitak pretporeza u cijelosti,
• zatražili su ovakav način podmirenja PDV-a pri uvozu odgovarajućim popunjavanjem carinske deklaracije za puštanje robe u slobodni promet.

Porezni obveznici, koji žele primjenjivati obračunsku kategoriju PDV-a pri uvozu, osim odgovarajućeg popunjavanja carinske deklaracije, trebaju voditi računa i o pravilnom popunjavanju prijave PDV-a.

Naime, u slučaju da porezni obveznik odgovarajuće popuni carinsku deklaraciju i time ostvari ovu pogodnost, ali u prijavi PDV-a ne iskaže obvezu PDV-a pri uvozu nego samo iskaže pretporez vezano uz uvoz dobara, načelno se smatra da PDV pri uvozu nije plaćen te se primjenjuju odredbe Zakona o PDV-u kojima je propisan nastanak porezne obveze i plaćanje PDV-a pri uvozu dobara.

Obzirom da je ova pogodnost namijenjena isključivo obveznicima PDV-a s pravom na odbitak pretporeza u cijelosti, u Informacijskom sustavu Porezne uprave se pri podnošenju PDV obrazaca provode kontrole na način da se provjerava radi li se o poreznom obvezniku koji ima pravo na potpuni odbitak pretporeza (100%) ili o poreznom obvezniku koji primjenjuje podjelu pretporeza. Porezni obveznici koji nemaju pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u PDV obrascu upisuju podatak pod točkom VII. IZNOS GODIŠNJEG RAZMJERNOG ODBITKA PRETPOREZA (%) odnosno postotak (%) prava na odbitak pretporeza (pro rata) utvrđen temeljem isporuka prethodne godine. Takvi porezni obveznici ne mogu koristiti obračunski PDV kod uvoza dobara.

Podnošenje zahtjeva za primjenu obračunskog PDV-a

Ako želi koristiti ovu pogodnost uvoznik je dužan potvrditi da je upisan u registar obveznika PDV-a, te od svoga carinskog zastupnika zatražiti korištenje ove pogodnosti odgovarajućim popunjavanjem carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet.

Izuzeće od mogućnosti primjene obračunskog PDV-a pri uvozu

Zakon o PDV-u propisuje (čl. 76. st. 8.) da se obračunski PDV pri uvozu ne primjenjuje u sljedećim slučajevima:

• kada se podnosi deklaracija za puštanje u slobodni promet pošiljaka male vrijednosti (definirana čl. 143.a Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L, 343, 29. 12. 2015.)) ili
• kada se podnosi deklaracija za dobra u poštanskim pošiljkama (definirana čl. 144. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije).

Treba napomenuti kako se od 1. srpnja 2021. ukida oslobođenje od plaćanja PDV-a pri uvozu pošiljki male vrijednosti (do 160,00 kn), te se počinju primjenjivati novi postupci pri uvozu: 

Posebni postupak oporezivanja za prodaju dobara na daljinu uvezenih iz trećih područja ili trećih zemalja - IOSS (Import One Stop Shop), kao i Posebni postupak za prijavu i plaćanje PDV-a na uvoz. 

Izvor: TEB