Ukinuta obveza plaćanja HGK za određenu kategoriju od 04.01.2022.g.

 

U Nar. nov., br. 144/21 objavljen je novi Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori koji će stupiti na snagu 4. siječnja 2022. godine.

Iz navedenoga Zakona ističemo sljedeće:

• pravne osobe postaju članovi Komore upisom u sudski registar (kao i do sada),
• visinu članarine za propisane skupine određuje svake godine Skupština Komore posebnom odlukom,
• članovi Komore se, ovisno o gospodarskoj snazi, razvrstavaju u tri skupine, i to:

Kategorija	Ukupna aktiva	Ukupni prihodi	Broj zaposlenih
Prva – ne prelaze 2 od 3 kriterija	7.500.000,00	15.000.000,00	50
Druga – prelaze 2 od 3 krit. iz prve kateg., ali ne prelaze 2 od ova 3 kriterija	30.000.000,00	60.000.000,00	250
Treća – prelaze 2 od 3 kriterija	30.000.000,00	60.000.000,00	250

Razvrstavanje u skupine prema podacima o iznosu ukupne aktive, iznosu prihoda i prosječnom broju radnika tijekom poslovne godine vrši se temeljem navedenih podataka u godišnjem financijskom izvješću za prethodnu poslovnu godinu.

Kao što proizlazi iz prethodne tablice, ukupni prihodi, kao kriterij razvrstavanja, kod druge/treće skupine povećani su sa 59 mil. kn na 60 mil. kn.

Visina članarine se i nadalje određuje odlukom koju donosi Skupština Komore (koja za sada još nije objavljena).

Novina je i da članovi Komore iz prve skupine nemaju obvezu plaćanja članarine prema odluci koju donosi Skupštine Komore (čl. 32. st. 1. Zakona). Međutim, ove osobe mogu odlučiti da će plaćati članarinu u kojem slučaju koriste sve posebne usluge i proizvode iz djelatnosti Komore navedene u čl. 17. st. 1. Zakona. Ističemo da su navedeni članovi komore (iz prve skupine), koji se odluče za plaćanja članarine, dužni o tome obavijestiti Komoru (čl. 39. Zakona).

Izvor: TEB

Kamatna stopa između povezanih osoba od 1.1.2022.

 

U  Narodnim novinama br. 139/21 objavljena je Odluka o objavi kamatne stope na zajmove između povezanih osoba za 2022. godinu. Odredbama čl. 37. Pravilnika o porezu na dobit propisano je da se kod utvrđivanja kamatne stope na zajmove između poveznih osoba kao polazna osnovica uzima prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koju HNB objavljuje u tekućoj kalendarskoj godini. Visinu kamatne stope Odlukom objavljuje ministar financija prije početka poreznog razdoblja u kojem se primjenjuje.

Zakon o porezu na dobit u čl. 14. određuje da se porezna osnovica povećava za iznos kamata koje nisu porezno dozvoljen rashod, a tu su uključene i kamate na primljene zajmove od povezanih osoba obračunane po stopi višoj od visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. Pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove između povezanih osoba propisano je da se kamata obračunava najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma (čl. 14. st. 1. Zakona o porezu na dobit). Navedeno znači da je kamata obračunata po stopi od 2,68% minimalno zahtijevani porezni prihod za 2022. godinu, kada tuzemno društvo daje zajam inozemnom povezanom društvu.

Pri utvrđivanju rashoda od kamata na primljene zajmove od povezanih osoba priznaju se obračunane kamate najviše do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma (čl. 14. st. 2. Zakona o porezu na dobit). Dakle, kao rashod tuzemnog obveznika poreza na dobit za 2022. godinu porezno se priznaju kamate najviše do 2,68% (do 3% za 2021.).

Odredbe o priznavanju kamata između povezanih osoba odnose se i na povezane osobe rezidente, ako jedna od povezanih osoba ima povlašteni porezni status, odnosno plaća porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena od plaćanja poreza na dobit, te ako ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja (čl. 14. st. 4. Zakona o porezu na dobit).

Izvor: TEB

Nove osnovice za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022.

Ministar financija donio je Naredbu o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022. g. (Narodne novine 127/2021). Sve mjesečne i godišnje osnovice u sustavu obveznih doprinosa za 2022. godinu ovise o prosječnom iznosu mjesečne plaće (bruto) isplaćene po jednom zaposlenom kod pravnih osoba u Republici Hrvatskoj u razdoblju siječanj-kolovoz 2021. godine, koja iznosi 9.537,00 kn prema objavi Državnog zavoda za statistiku.

Godišnje osnovice za obveze po osnovi obavljanja druge djelatnosti 

Za obveznike poreza na dohodak godišnja osnovica za obračun doprinosa je ostvareni dohodak u poreznom razdoblju, a najviša godišnja osnovica za 2022. godinu iznosi 74.388,60 kuna. 

Za obveznike poreza na dobit godišnja osnovica za obračun doprinosa je ostvarena dobit u poreznom razdoblju, a najviša godišnja osnovica za 2022. godinu iznosi 74.388,60 kuna. 

Za obveznike paušalnog dohotka po osnovi druge djelatnosti godišnja osnovica za obračun doprinosa iznosi:

Dnevna osnovica za obračun doprinosa sezonskim radnicima u poljoprivredi u 2022. godini iznosi 127,16 kuna.

Za osiguranike I. stupa (mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti) stopa doprinosa iznosi 20,00%, dok su za osiguranike II. stupa te stope podijeljene na stopu za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje 5,00% i na stopu za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti od 15,00% iz plaće i drugih osnovica za plaćanje doprinosa.

Izvor: HOK

 

Potpore za očuvanje radnih mjesta za 2021.

 

Za poslodavce koji su za 2021. godinu ostvarivali Potpore za očuvanje radnih mjesta i/ili Potpore za zadržavanje radnih mjesta, kao što je vrijedilo i za poslodavce koji su potpore primali za 2020., vrijede ograničenja određenih isplata i postupanja da ne bi bili u obvezi vraćanja potpora. Vrste ograničenja su ista kao i za proteklu godinu, odnosno poslodavcima se utvrđuje obveza vraćanja potpora ako postupe na neki od sljedećih načina:

• isplate dividendu ili udjel u dobiti ili druge istovjetne primitke koji se smatraju raspodjelom dobiti bilo kojega poreznog razdoblja;
• ako vlastite dionice odnosno vlastite poslovne udjele dodijele članovima uprave i/ili izvršnim direktorima i/ili prokuristima i/ili drugim osobama koje su ovlaštene da vode cijelo ili dio njegovog poduzeća;
• dodijele pravo osobama iz toč. 2. na opcijsku kupnju dionica ili bilo koje drugo pravo koje se temelji na vrijednosti vlastitih dionica;
• isplate osobama iz toč. 2. bilo koji iznos kao što su: bonus za postignute rezultate, nagrada za radne rezultate iznad neoporezivog iznosa propisanog propisima kojima se uređuje oporezivanje dohotka i ostale slične primitke koji se oporezuju kao dohodak od nesamostalnog rada ili drugi dohodak, sukladno propisima kojima se uređuje oporezivanje dohotka;
• steknu vlastite dionice odnosno vlastite poslovne udjele.

Pritom je bitno napomenuti da se navedena ograničenja, kada se radi o Potporama za ORM/ZRM, odnose i nadalje samo na poslodavce koji su tražili potporu za 50 i više radnika. No, ako se radi o Potporama za skraćivanje radnog vremena ili Potporama za ORM za zaštitne radionice, integrativne radionice i radne jedinice za zapošljavanje osoba s invaliditetom, tada se ograničenje odnosi na sve poslodavce, neovisno za koji broj radnika je tražena potpora.

S obzirom da su za primjenu ograničenja utvrđeni različiti rokovi, ovisno i o tome za koje mjesece je potpora ostvarena, u tablici u nastavku daje se pregled potpora i rokovi do kojih se navedena ograničenja isplata i postupanja odnose.

Poslodavce, koji su potpore ostvarivali samo za 2020., a na njih su se odnosila navedena ograničenja, podsjećamo da 31. prosinca 2021. ističe rok do kojeg ih se moraju pridržavati. Odnosno, od 1. siječnja 2022. mogu isplaćivati dividende/udjele u dobiti, bonuse i sl., bez obveze vraćanja potpora.

Izvor: TEB

Članovi uprave - mirovanje obveze doprinosa

Za članove uprave koji nisu osigurani po osnovi člana uprave (osobno osiguranje),  Zakonom o doprinosima propisana je obveza plaćanja doprinosa na godišnju osnovicu, odnosno na razliku između osnovice temeljem koje su osigurani i najniže osnovice za članove uprave u radnom odnosu koja za 2021. iznosi 5.967,65 kn mjesečno što bi na godišnjem nivou bio iznos od 71.611,80 kn.  Pritom, ako je razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza.

Razliku, odnosno godišnju osnovicu i godišnju obvezu doprinosa, utvrđuje Porezna uprava rješenjem, a ista dospijeva na naplatu u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja.

Iznimka su članovi uprave umirovljenici u radnom odnosu  (osim korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti) za koje se spomenuta razlika ne utvrđuje, te se za iste ne utvrđuje ni dodatna obveza doprinosa po toj osnovi.

No, za članove uprave kojima se utvrđuje godišnja obveza doprinosa, Zakonom o doprinosima propisana je i mogućnost mirovanja obveze doprinosa u određenim slučajevima. Odnosno, članovima uprave  miruje obveza doprinosa za razdoblje u kojem koriste prava prema posebnim propisima i to:

1. za razdoblje u kojem je na privremenoj nesposobnosti za rad na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja ili sredstava državnog proračuna,
2. za razdoblje u kojem koristi pravo na dopust ili pravo na rad s pola punoga radnog vremena kao roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju.

U slučaju kada se koristi pravo na rad s pola punoga radnog vremena, obveza doprinosa miruje u polovici iznosa utvrđene mjesečne obveze.

To znači da za razdoblja dok su primjerice bili na bolovanju na teret HZZO-a, na rodiljnom ili roditeljskom dopustu, članovima uprave se neće utvrđivati razlika doprinosa. Odnosno, takva razdoblja će biti izuzeta od utvrđivanja razlike doprinosa.

Mirovanje obveze doprinosa utvrđuje Porezna uprava na temelju podataka HZZO-a o početku i prestanku privremene nesposobnosti za rad, odnosno na temelju podataka HZZO-a o tome da je odobreno pravo na dopust zbog njege djeteta ili pravo na rad s pola punog radnog vremena te na temelju podataka o početku i prestanku ostvarivanja tih prava.

Sve navedeno odnosi se i na izvršne direktore trgovačkih društava, likvidatore i upravitelje zadruga koji imaju iste obveze kao i članovi uprava trgovačkih društava.

Izvor: TEB

Evidentiranje troška testiranja zaposlenika na virus SARS-CoV-2

Vezano za primjenu Odluke Stožera civilne zaštite RH od 16. studenoga 2021. o uvođenju posebne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, često je pitanje proračuna na koji način treba evidentirati trošak testiranja zaposlenika na COVID-19 koji je na teret poslodavca, u proračunskom računovodstvu. U nastavku je dan odgovor s pojašnjenjima.

Ministarstvo financija je u polugodišnjoj okružnici (Uputa Ministarstva financija od 29. lipnja 2021., KLASA: 400-02/21-01/25, URBROJ: 513-05-03-21-2) dalo uputu o evidentiranju troška testiranja zaposlenika na COVID-19, kako slijedi:

„Sukladno izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 103/20.) koje su na snagu stupile 19. rujna 2020., trošak laboratorijskog ispitivanja uzročnika zarazne bolesti odnosno epidemije zaraznih bolesti koji poslodavac na svoj teret omogućuje radnicima u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca, ne smatra se dohotkom od nesamostalnog rada, nego neoporezivim primitkom.

Slijedom navedenog, trošak testiranja zaposlenika na COVID-19 plaćen od strane proračuna odnosno proračunskog korisnika ne smatra se plaćom zaposlenika, neovisno o tome kako proračun odnosno proračunski korisnik podmiruje trošak (HZJZ-u odnosno nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi ili nadoknađuje trošak zaposleniku koji ga je podmirio), ako je  testiranje u interesu obavljanja njegove djelatnosti, a knjigovodstveno se evidentira u okviru odjeljka 32363 Laboratorijske usluge.“

Treba napomenuti da u slučaju kada navedeni trošak proračun/proračunski korisnik nadoknađuje zaposleniku (koji je tu uslugu platio nekom laboratoriju), zaposlenik treba donijeti račun koji treba glasiti na proračun/proračunskog korisnika, a na njemu obavezno mora biti navedeno za koju osobu je testiranje provedeno.

Ukoliko se trošak radniku nadoknađuje isplatom iz blagajne, postupak treba biti u skladu s  procedurom o blagajničkom poslovanju, koju svaki proračun/proračunski korisnik ima propisanu za sebe. Tom procedurom, između ostaloga, trebaju biti uređene isplate iz blagajne i postupanja s knjigovodstvenim ispravama na temelju kojih se obavljaju isplate iz blagajne. Ulazni računi za nabavke roba i usluga koji se plaćaju gotovinski, uključujući i računi za laboratorijske usluge testiranja, moraju biti naslovljeni na instituciju (proračun/proračunskog i/ili izvanproračunskog korisnika) i moraju biti likvidirani od strane čelnika ili druge ovlaštene osobe. Prilikom likvidature, između ostaloga provjerava se imaju li sav zakonski propisani sadržaj i sve informacije o nastalom poslovnom događaju, zato su radi likvidature i odobravanja isplate nužni podaci o opisu obavljene usluge, vremenu kada je i za koga je testiranje obavljeno itd. Račune plaćene u gotovini u pravilu treba evidentirati terećenjem odgovarajućeg računa rashoda i odobravanjem računa 11311 Kunska blagajna. Prema Pravilniku o proračunskom računovodstvu (nar. nov., br. 124/14 – 108/20) (čl. 17. st. 3.), obveze su neizmirena dugovanja, pa nije opravdano iznos gotovinski plaćenog računa priznavati kao obvezu prema „dobavljaču“.

S obzirom na to da kod proračuna/proračunskih korisnika sve nabavke moraju biti prethodno odobrene, prema pisanoj proceduri stvaranja obveza (što uključuje i provjeru jesu li za takve nabavke osigurana sredstva), u slučaju obveznog testiranja zaposlenika na virus SARS-CoV-2, nastanak takvih troškova proizlazi iz obvezne primjene Odluke Stožera civilne zaštite RH od 12. studenoga 2021. Ukoliko u planskom aktu nisu osigurana dostatna sredstva, treba ga izmijeniti.  

Računi za obavljeno testiranje koje je podmirio radnik (naslovljeni na proračun/proračunskog i/ili izvanproračunskog korisnika, s opisom usluge i naznačenim podacima kada i za koga je obavljeno testiranje), mogu se umjesto iz blagajne refundirati radniku na njegov tekući račun.

Također treba napomenuti da ako se testiranje obavlja radi službenog putovanja u inozemstvo (što ne mora biti vezano za status cijepljenja osobe koja ide na službeni put), takav trošak treba evidentirati na računu 32119 Ostali rashodi za službena putovanja.

Izvor: TEB

Nepuno radno vrijeme...

 

Nepuno radno vrijeme propisano je čl. 62. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17 i 98/19; u nastavku: ZR) kao svako radno vrijeme kraće od propisanog punog radnog koje može biti od jednog sata do najviše 39 sati tjedno.

Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može sklopiti ugovore o radu s više poslodavaca do ukupno četrdeset sati tjedno i ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno.

Ako radnik ima sklopljene ugovore o radu s dva i više poslodavaca na ukupno puno radno vrijeme od četrdeset sati tjedno, kao i radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje (ugovor o dopunskom radu), samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.

Poslodavac je obvezan radniku koji radi s nepunim radnim vremenom osigurati  iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.

Radnik je obvezan prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem odnosno s drugim poslodavcima.

Zakonska zabrana utakmice odnosi se i na radnike  s nepunim radnim vremenom tako da je za  zaposlenje kod drugog poslodavca nužna prethodna suglasnost poslodavca kod koga je radnik već u radnom odnosu s nepunim radnim vremenom. Suglasnost je potrebna samo ako su poslovi koje radnik obavlja kod drugog poslodavca iz djelatnosti prvog poslodavca kod koga već radi u nepunom radnom vremenu.

Radnik može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad ako radi u:

• nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca i
• nejednakom rasporedu radnog vremena iz čl. 66. i 67. ZR-a, osim u slučaju više sile (čl. 65. st. 6. i čl. 68. st.2. ZR-a).

sklapanjem ugovora o radu s nepunim radnim vremenom dobro je u samom ugovoru to utvrditi kao i vrijeme trajanja tog rada jer u pravilu kod ni jednog poslodavca nije određeno kada se sklapaju ugovori o radu na nepuno radno vrijeme i u kom trajanju već to ovisi o opsegu posla.

Važan uglavak ugovora o radu u nepunom radnom vremenu odnosi se na ugovaranje plaće, dodataka na plaću i materijalnih prava koji se mogu ugovoriti u određenom iznosu. Ako se u ugovoru o radu stranke pozivaju samo na primjenu kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu a ne ugovore plaću, tada će radnik ostvariti plaću razmjerno vremenu na koje je sklopio ugovor o radu (čl. 62. st. 6. ZR-a).

Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme te obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine. Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuju poslodavca nisu uređeni uvjeti rada, poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.

Naknada plaće koju ostvaruje radnik koji radi u nepunom radnom vremenu u slučajevima određenim zakonom, određuje se u odnosu na ostvarenu plaću, za sate odnosno za dane koje bi radio u nepunom radnom vremenu da ne koristi neko od prava osnovom kojega ostvaruje pravo na naknadu plaće (godišnji odmor, rodiljni dopust, bolovanje).

Stanku u trajanju od 30 minuta tijekom dnevnog rada ostvaruju samo radnik koji radi u nepunom radnom vremenu uz uvjet da u nepunom radnom vremenu dnevno rade u trajanju od najmanje šest sati (čl. 73. st. 1. ZR-a), a maloljetni radnik u trajanju od najmanje četiri i pol sata dnevno (čl. 73. st. 2. ZR-a).

Obveza radnika koji radi u nepunom radnom vremenu je da obavijesti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima. Za kršenje ove obveze ZR nije propisao prekršajne mjere već je ostavio na volju poslodavcu da procijeni utjecaj tog kršenja na ugovor o radu.

Izvor: TEB

Ovrhe na plaći u 2021.g.

 

Ograničenja do kojih se u pojedinoj kalendarskoj godini može provoditi ovrha na stalnim novčanim primanjima (npr., plaći, naknadi umjesto plaće, mirovini) ovise o objavljenoj prosječnoj (neto) plaći iz prethodne godine. Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama RH za razdoblje siječanj – kolovoz 2020. iznosila je 6.724,00 kune (Nar. nov., br. 118/20).

S obzirom na čl. 173. st. 3. Ovršnog zakona u kojem je propisano da se tako utvrđeni iznos primjenjuje u idućoj godini, to znači da se ovo ograničenje primjenjuje na svaku isplatu plaće u 2021. pa tako i na isplatu plaće za prosinac 2020. koja dospijeva i isplaćuje se u siječnju 2021. godine.

U nastavku dajemo pregled iznosa plaće koji su izuzeti od ovrhe tijekom 2021. godine.

Neto plaća radnika je jednaka ili veća od 6.724,00 kn

Ako je neto plaća radnika jednaka ili veća od 6.724,00 kn, od ovrhe su izuzeti iznosi kako slijedi:

• 1.681,00 kn ako se ovrha provodi radi uzdržavanja djeteta (1/4 od 6.724,00 kn)
• 3.362,00 kn ako se ovrha provodi radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja (1/2 od 6.724,00 kn)
• 4.482,67 kn ako se ovrha provodi radi naplate ostalih tražbina (2/3 od 6.724,00 kn).

Na primjeru radnika koji ima neto plaću 8.000,00 kn, a ovrha se provodi radi naplate neplaćenih računa ili dospjelih nepodmirenih rata kredita, radniku se mora isplatiti 4.482,67 kn, dok je iznos od 3.517,33 kn raspoloživ za ovrhu.

Neto plaća je manja od 6.724,00 kn

Ako je neto plaća radnika manja od 6.724,00  kn, od ovrhe su izuzeti iznosi kako slijedi:

• 1/4 neto plaće radnika ako se ovrha provodi radi uzdržavanja djeteta
• 1/2 neto plaće radnika ako se ovrha provodi radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti ili naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja
• 3/4 neto plaće ovršenika, ali ne više od 4.482,67 kn ako se ovrha provodi radi naplate ostalih tražbina.

Na primjeru radnika koji ima neto plaću 5.000,00 kn, od ovrhe će (po osnovi ostalih tražbina) biti izuzeto 3.750,00 kn (3/4 njegove plaće), dok je 1.250,00 kn podložno ovrsi.

Međutim, svakom radniku koji ima neto plaću u rasponu od 5.976,89 kn do 6.723,99 kn, pripast će iznos od 4.482,67 kn (2/3 od prosječne plaće), dok se preostali dio ovršuje. Naime, ako bi se tim radnicima isplatilo 3/4 njihove plaće, bili bi u povoljnijem položaju od onih s većom plaćom od prosječne. Slijedom navedenog, svakom radniku kojem se u 2021. isplaćuje neto plaća jednaka ili veća od 5.976,89 kn, isplatit će se 4.482,67 kn, a preostali dio se ovršuje. Podsjećamo, za uzdržavanje i navedene naknade štete zaštićen je još i manji iznos plaće.

Račun na koji se isplaćuje dio plaće izuzet od ovrhe

U slučaju da radnik – ovršenik nema otvoren zaštićeni račun, iznos plaće koji je izuzet od ovrhe temeljem čl. 173. OZ-a isplatit će mu se na njegov redovni tekući račun. Ako radnik – ovršenik ima otvoren zaštićeni račun, iznos koji je izuzet od ovrhe isplatit će mu se na zaštićeni račun.

Kako zaštiti drugi dohodak?

Ova pravila primjenjuju se i kada se ovrha provodi na primanjima ovršenika koji nisu plaća, mirovina niti primici od obavljanja samostalne djelatnosti obrta, od slobodnih zanimanja, od poljoprivrede i šumarstva, od imovine i imovinskih prava, od kapitala, kao niti primici od osiguranja (drugi dohodak prema posebnim propisima), ali pod uvjetom da imaju karakter jedinih stalnih novčanih primanja, što ovršenik mora dokazati javnom ispravom. Pod javnom ispravom podrazumijeva se Potvrda o visini dohotka i primitka koju na zahtjev izdaje ispostava Ministarstva financija – Porezna uprava. Ta Potvrda se dostavlja Fini, koja će nakon što otvori zaštićeni račun, o tome izvijestiti isplatitelja kojeg je ovršenik naveo kao isplatitelja drugog dohotka (Napomena: može se navesti samo jedan isplatitelj, koji onda primjenjuje pravila za ovrhu na plaći na isplatu drugog dohotka).

Izvor: TEB

24-satno korištenje službenog osobnog vozila od strane člana uprave...

 

Kada govorimo o poreznom tretmanu korištenja službenih osobnih automobila od strane članova uprave društva, a u pravilu se radi o tzv. 24-satnom korištenju, potrebno je naglasiti da se on razlikuje ovisno o tome je li član uprave zaposlen u društvu ili nije, radi li se o vlasniku (dioničaru, udjeličaru) društva te razdoblju nabave/korištenja automobila.

Član uprave zaposlen u društvu

Kada se radi o 24-satnom korištenju službenog osobnog automobila od strane člana uprave zaposlenog u društvu, tada se porezni tretman ne razlikuje od situacija kada se to omogućuje bilo kojem drugom radniku društva.

Stoga, radi se o ostvarivanju primitka u naravi po osnovi nesamostalnog rada (plaće u naravi) koji se može utvrđivati na način propisan Pravilnikom o porezu na dohodak, i to:

• u visini 1% nabavne vrijednosti automobila (uvećano za PDV), ako je automobil kupljen ili unajmljen u okviru financijskog leasinga ili
• u visini 20% rate operativnog leasinga ili dugotrajnog najma (uvećano za PDV) ili
• prema opsegu stvarnog korištenja u visini 2,00 kn po prijeđenom km.

Propisani iznos primitka u naravi potrebno je preračunanom stopom uvećati na bruto te obračunati propisane iznose poreza, prireza i doprinosa.

U svakom slučaju, kada se primitak u naravi utvrđuje prema jednom od navedenih modela, odnosno oporezuje porezom na dohodak, tada su svi troškovi korištenja automobila (amortizacija, gorivo, servis, održavanje i dr.), porezno priznati.

Što se tiče obračuna PDV-a prilikom obračuna primitka u naravi, treba naglasiti da ako se radi o automobilima za čiju nabavu ili najam (leasing) nije dopušten odbitak cjelokupnog pretporeza, tada se prilikom obračuna primitka u naravi ne obračunava PDV jer se iznos PDV-a (kojeg poduzetnici nisu mogli odbiti) već nalazi u iznosu primitka u naravi.

Ako se radi o automobilima za čiju nabavu je bio dopušten odbitak PDV-a (nabavljeni prije 1.3.2012.), tada je prilikom obračuna primitka u naravi potrebno obračunati i PDV po stopi od 25%. Osnovica za obračun PDV-a biti će prethodno navedena propisana visina primitka u naravi.

Napominjemo da od 1.1.2018., na snagu stupaju odredbe Zakona o PDV-u prema kojima će porezni obveznici imati pravo na odbitak 50% pretporeza (za automobile do 400.000,00 kn nabavne vrijednosti) pa će prilikom obračuna primitka u naravi po osnovi korištenja automobila nabavljenih od 1.1.2018., ali i onih pod ugovorom o leasingu u 2018. i nadalje, biti potrebno obračunavati PDV po stopi od 25%.

Član uprave nije zaposlen, nije vlasnik

Ako se radi o članu uprave koji nije zaposlen u društvu te nije udjeličar/dioničar društva, tada se korištenje službenog osobnog automobila u privatne svrhe smatra primitkom u naravi po osnovi drugog dohotka.

Iznos primitka u naravi utvrđuje se u istim iznosima kao i kod člana uprave koji je zaposlen, ali se uvećava na bruto i oporezuje kao drugi dohodak.

Kao i kod plaće u naravi, a radi činjenice da se predmetni primitak oporezuje porezom na dohodak (kao drugi dohodak), svi troškovi korištenja automobila porezno su priznati.

Obračun PDV-a obavlja se na isti način kao i kod člana uprave zaposlenog u društvu.

Član uprave nije zaposlen, ali je vlasnik

Kada službeni osobni automobil društva za svoje privatne potrebe koristi vlasnik društva koji nije zaposlen, tada se radi o izuzimanju koje se oporezuje porezom na dohodak od kapitala.

U takvim slučajevima, potrebno je voditi računa da se vrijednost primitka u naravi ne može utvrđivati na isti način kao u prethodna dva slučaja.

Prema odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, primici po osnovi izuzimanja utvrđuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti, odnosno prema onoj vrijednosti koju bi vlasnik društva trebao platiti na tržištu za istovjetno korištenje (najam) automobila.

Nakon što se utvrdi primitak u naravi prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti, isti je potrebno uvećati na bruto te obračunati pripadajući porez (36%) i prirez.

Postupak poreznog priznavanja troškova korištenja automobila te obračun PDV-a prilikom obračuna primitka u naravi, obavlja se na isti način kao i u prethodna dva slučaja.

Izvor: TEB

Godišnji odmor u slučaju prestanka radnog odnosa...

 

Što ako radnik kojemu prestaje radni odnos nije do kraja iskoristio godišnji odmor koji mu pripada?

Poslodavac bi u slučaju prestanka radnog odnosa trebao radniku ponajprije omogućiti korištenje godišnjeg odmora koji mu pripada. Ako to zbog objektivnih razloga nije moguće ili je otežano (zbog prekratkoga otkaznog roka, potreba organizacije rada poslodavca i slično), poslodavac će radniku isplatiti neiskorišteni dio godišnjeg odmora.

Napominjemo da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u slučaju prestanka radnog odnosa nije moguće prenijeti i koristiti kod novog poslodavca, nego radnik mora godišnji odmor koji mu pripada ili iskoristiti prije prestanka radnog odnosa ili mu poslodavac mora isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

Izvor: RRIF