Offshore kompanija je trgovačko društvo inkorporirano izvan jurisdikcije odnosno teritorija na kojem posluje (npr trgovačko društvo u Sloveniji može se smatrati offshore društvom u odnosu na rezidente RH). U užem smislu, offshore kompanija je trgovačko društvo inkorporirano na jednom od područja bez poreza, odnosno područja s izrazito niskim porezom (tax haven), bez obzira smatra li se rezidentom ili nerezidentom tog područja. Otprilike 40 različitih zemalja diljem svijeta može se smatrati offshore područjem u užem smislu: u pravilu radi se o otočnim zemljama kojima je tzv offshore financijska industrija najbitniji izvor prihoda, stoga povoljnom regulativom i poreznim tretmanom privlače strani kapital. Najpopularniji offshore centri su tzv. British overseas teritoriji odnosno bivše kolonije britanskog imperija. Svoju popularnost duguju common law sustavu, političkoj stabilnosti te tradiciji čuvanja bankarske tajne.
Najrecentnijim izmjenama i dopunama Zakona o deviznom poslovanju, od 01.01.2011, rezidentima RH omogućeno je da slobodno, bez prethodnog odobrenja Hrvatske narodne banke, zaključuju kapitalne poslove s nerezidentima (izravna ulaganja, ulaganja u vrijednosne papire, prijenos imovine, depoziti i sl), u što spada inkorporiranje i ulaganje u offshore trgovačka društava (čl. 9 Zakona o deviznom poslovanju). Za razliku od rezidentnih kompanija, koje su dužne sav prihod ostvaren u zemlji i inozemstvu prijaviti poreznoj upravi i na taj prihod platiti porez, nerezidentne (offshore) kompanije plaćaju porez RH samo na prihod koji je njihova poslovna jedinica ostvarila u tuzemstvu.
S obzirom na navedeno, offshore kompanija predstavlja izrazito atraktivno sredstvo poslovanja, posebice ako su većina klijenata inozemni subjekti. Potrebno je istaknuti određene pravne aspekte offshore poslovanja:
1. Prema čl. 51 Zakona o deviznom poslovanju, potrebno je Hrvatskoj narodnoj banci dostavljati izvješća o izravnim i ostalim vlasničkim ulaganjima u inozemstvo. Iako HNB i porezna uprava u praksi teško, gotovo i ne mogu dobiti informacije o kapitalnim poslovima rezidenata u inozemstvu, propisane su visoke novčane kazne za neispunajvanje obveze izvještavanja. Također, ukoliko inozemni kapitalni poslovi nisu notificirani HNB-u i poreznoj upravi, izvjesne su komplikacije u svezi s repatrijacijom ostvarene dobiti u inozemstvu.
2. Prema članku 612 Zakona o trgovačkim društvima, inozemna (offshore) društva ne mogu trajno obavljati djelatnost na području RH dok tamo ne osnuju podružnicu. U praksi, inozemno društvo ne će osnovati podružnicu, već drugo trgovačko društvo sa sjedištem u RH, u kojem će offshore kompanija biti član društva odnosno dioničar (radi se o tzv. društvu kćeri - problematika povezanih društava)
3. Odredbe Zakona o porezu na dobit (čl. 3) smatraju offshore kompaniju rezidentnom ukoliko se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u RH!!! U tom slučaju offshore kompanija biti će obvezna platiti porez na sav ostvareni prihod, čak i ako nije poslovala na teritoriju RH!!! Iako bolja offshore područja podatke o članovima društva i direktorima drže tajnima i nisu dostupna kao javni podatak, postoji mogućnost da RH do tih podataka ipak dođe, u postupku međunarodne suradnje pravosudnih tijela (npr istražni postupak za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom). Navedenom problemu može se riješiti postavljanjem tzv. nominalnih direktora, s adresom izvan RH.
4. Prema članku 13 Zakona o porezu na dobit, ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kada bi se radilo o odnosima između nepovezanih odnosa, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba. Radi se, dakle, o problematici tzv. transfernih cijena između povezanih društava, (npr između offshore društva i društva kćeri)
5. Važan faktor pri planiranju offshore poslovanja je i tzv. porez po odbitku (withholding tax). Porez po odbitku je porez kojim se oporezuje dobit koju ostvari nerezident u RH, a porezni obveznik tog poreza je isplatitelj. Porezna osnovica je bruto iznos naknade koju tuzemni isplatitelj plaća nerezidentu - inozemnom platitelju (čl. 31 Zakona o porezu na dobit) Porez se plaća po stopi od 15% (osim za dividende i udjele u dobiti za koje je propisana stopa od 12%). Stopa poreza po odbitku iznositi će 20% na sve vrste usluga koje su plaćene osobama koje imaju sjedište ili mjesto stvarne uprave, odnosno nadzora poslovanja u državama (osim u članicama EU), u kojima je opća ili prosjećna nominalna stopa oporezivanja dobiti niža od 12,5 %, a država je objavljena u popisu država koje donosi ministar financija i koji se objavljuje na internetskim stranicama ministarstva financija i porezne uprave RH.
Piše: Luka Arvaj, mag.iur.
Nema komentara:
Objavi komentar