Članovi uprave - mirovanje obveze doprinosa

Za članove uprave koji nisu osigurani po osnovi člana uprave (osobno osiguranje),  Zakonom o doprinosima propisana je obveza plaćanja doprinosa na godišnju osnovicu, odnosno na razliku između osnovice temeljem koje su osigurani i najniže osnovice za članove uprave u radnom odnosu koja za 2021. iznosi 5.967,65 kn mjesečno što bi na godišnjem nivou bio iznos od 71.611,80 kn.  Pritom, ako je razdoblje mjerodavno za obračun doprinosa kraće od kalendarske godine, iznos godišnje osnovice razmjeran je broju dana za koje se utvrđuje obveza.

Razliku, odnosno godišnju osnovicu i godišnju obvezu doprinosa, utvrđuje Porezna uprava rješenjem, a ista dospijeva na naplatu u roku od 15 dana od dana uručenja rješenja.

Iznimka su članovi uprave umirovljenici u radnom odnosu  (osim korisnika invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti) za koje se spomenuta razlika ne utvrđuje, te se za iste ne utvrđuje ni dodatna obveza doprinosa po toj osnovi.

No, za članove uprave kojima se utvrđuje godišnja obveza doprinosa, Zakonom o doprinosima propisana je i mogućnost mirovanja obveze doprinosa u određenim slučajevima. Odnosno, članovima uprave  miruje obveza doprinosa za razdoblje u kojem koriste prava prema posebnim propisima i to:

1. za razdoblje u kojem je na privremenoj nesposobnosti za rad na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja ili sredstava državnog proračuna,
2. za razdoblje u kojem koristi pravo na dopust ili pravo na rad s pola punoga radnog vremena kao roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju.

U slučaju kada se koristi pravo na rad s pola punoga radnog vremena, obveza doprinosa miruje u polovici iznosa utvrđene mjesečne obveze.

To znači da za razdoblja dok su primjerice bili na bolovanju na teret HZZO-a, na rodiljnom ili roditeljskom dopustu, članovima uprave se neće utvrđivati razlika doprinosa. Odnosno, takva razdoblja će biti izuzeta od utvrđivanja razlike doprinosa.

Mirovanje obveze doprinosa utvrđuje Porezna uprava na temelju podataka HZZO-a o početku i prestanku privremene nesposobnosti za rad, odnosno na temelju podataka HZZO-a o tome da je odobreno pravo na dopust zbog njege djeteta ili pravo na rad s pola punog radnog vremena te na temelju podataka o početku i prestanku ostvarivanja tih prava.

Sve navedeno odnosi se i na izvršne direktore trgovačkih društava, likvidatore i upravitelje zadruga koji imaju iste obveze kao i članovi uprava trgovačkih društava.

Izvor: TEB

Evidentiranje troška testiranja zaposlenika na virus SARS-CoV-2

Vezano za primjenu Odluke Stožera civilne zaštite RH od 16. studenoga 2021. o uvođenju posebne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, često je pitanje proračuna na koji način treba evidentirati trošak testiranja zaposlenika na COVID-19 koji je na teret poslodavca, u proračunskom računovodstvu. U nastavku je dan odgovor s pojašnjenjima.

Ministarstvo financija je u polugodišnjoj okružnici (Uputa Ministarstva financija od 29. lipnja 2021., KLASA: 400-02/21-01/25, URBROJ: 513-05-03-21-2) dalo uputu o evidentiranju troška testiranja zaposlenika na COVID-19, kako slijedi:

„Sukladno izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 103/20.) koje su na snagu stupile 19. rujna 2020., trošak laboratorijskog ispitivanja uzročnika zarazne bolesti odnosno epidemije zaraznih bolesti koji poslodavac na svoj teret omogućuje radnicima u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca, ne smatra se dohotkom od nesamostalnog rada, nego neoporezivim primitkom.

Slijedom navedenog, trošak testiranja zaposlenika na COVID-19 plaćen od strane proračuna odnosno proračunskog korisnika ne smatra se plaćom zaposlenika, neovisno o tome kako proračun odnosno proračunski korisnik podmiruje trošak (HZJZ-u odnosno nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi ili nadoknađuje trošak zaposleniku koji ga je podmirio), ako je  testiranje u interesu obavljanja njegove djelatnosti, a knjigovodstveno se evidentira u okviru odjeljka 32363 Laboratorijske usluge.“

Treba napomenuti da u slučaju kada navedeni trošak proračun/proračunski korisnik nadoknađuje zaposleniku (koji je tu uslugu platio nekom laboratoriju), zaposlenik treba donijeti račun koji treba glasiti na proračun/proračunskog korisnika, a na njemu obavezno mora biti navedeno za koju osobu je testiranje provedeno.

Ukoliko se trošak radniku nadoknađuje isplatom iz blagajne, postupak treba biti u skladu s  procedurom o blagajničkom poslovanju, koju svaki proračun/proračunski korisnik ima propisanu za sebe. Tom procedurom, između ostaloga, trebaju biti uređene isplate iz blagajne i postupanja s knjigovodstvenim ispravama na temelju kojih se obavljaju isplate iz blagajne. Ulazni računi za nabavke roba i usluga koji se plaćaju gotovinski, uključujući i računi za laboratorijske usluge testiranja, moraju biti naslovljeni na instituciju (proračun/proračunskog i/ili izvanproračunskog korisnika) i moraju biti likvidirani od strane čelnika ili druge ovlaštene osobe. Prilikom likvidature, između ostaloga provjerava se imaju li sav zakonski propisani sadržaj i sve informacije o nastalom poslovnom događaju, zato su radi likvidature i odobravanja isplate nužni podaci o opisu obavljene usluge, vremenu kada je i za koga je testiranje obavljeno itd. Račune plaćene u gotovini u pravilu treba evidentirati terećenjem odgovarajućeg računa rashoda i odobravanjem računa 11311 Kunska blagajna. Prema Pravilniku o proračunskom računovodstvu (nar. nov., br. 124/14 – 108/20) (čl. 17. st. 3.), obveze su neizmirena dugovanja, pa nije opravdano iznos gotovinski plaćenog računa priznavati kao obvezu prema „dobavljaču“.

S obzirom na to da kod proračuna/proračunskih korisnika sve nabavke moraju biti prethodno odobrene, prema pisanoj proceduri stvaranja obveza (što uključuje i provjeru jesu li za takve nabavke osigurana sredstva), u slučaju obveznog testiranja zaposlenika na virus SARS-CoV-2, nastanak takvih troškova proizlazi iz obvezne primjene Odluke Stožera civilne zaštite RH od 12. studenoga 2021. Ukoliko u planskom aktu nisu osigurana dostatna sredstva, treba ga izmijeniti.  

Računi za obavljeno testiranje koje je podmirio radnik (naslovljeni na proračun/proračunskog i/ili izvanproračunskog korisnika, s opisom usluge i naznačenim podacima kada i za koga je obavljeno testiranje), mogu se umjesto iz blagajne refundirati radniku na njegov tekući račun.

Također treba napomenuti da ako se testiranje obavlja radi službenog putovanja u inozemstvo (što ne mora biti vezano za status cijepljenja osobe koja ide na službeni put), takav trošak treba evidentirati na računu 32119 Ostali rashodi za službena putovanja.

Izvor: TEB